Iznimno brojna publika - najbolje posjećena promocija, odnosno program do sada na Sajmu knjige bio je "Autor čita autora" u utorak navečer, kada su predstavljene knjige Viktora Ivančića "Točka na U" (Ex Libris) i Borisa Dežulovića "KOD KOŽE 1 – 4: Derviš i smrt, Goli i mrtvi, Krik i bijes, Razum i osjećaji" (Art Rabic – Atelje Figure), na način da je Ivančić predstavljao Dežulovića i obratno, a moderator programa bio je Emir Imamović Pirke.
Pirke je započeo program imitacijom Branka Uvodića, te ističući da Dežulović za svaki Sajam pripremi pet do šest metara četvornih knjiga, a Viktor za svaki treći po jednu knjigu.
Četiri knjige, koje su skup Dežulovićevih kolumni, nisu tematske cjeline, već su kronološki poredane i podijeljene u četiri dijela, a naslovi su "Derviš i smrt", "Krik i bijes", "Goli i mrtvi" i "Razum i osjećaji".
Govoreći o djelu Viktora Ivančića "Točka na U", Dežulović je kazao da se nije nadao da će predstaviti ovu knjigu tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva.
- Bilo je tada također jedno nogometno prvenstvo, unazad 24 godine, a u Argentini je u domu argentinskog građanina Dinka Šakića zazvonio telefon. Zvao ga je novinar Jorge iz kanala 13, za razgovor, kao hrvatskog iseljenika, jer Hrvatska igra u istoj skupini s Argentinom. No, ispostavilo se da je to bio predstavnik Centra "Simon Vizental", u namjeri da ga navuče na tanki led. Pitao ga je da li je bio zapovjednik Jasenovca, na što je Šakić rekao da je to u biti bio radni logor koji je zbrinjavao sirotinju, te da kada bi se opet našao u prilici, sve bi ponovio.
Potom ga je tadašnji argentinski predsjednik Carlo Menem morao izručiti Hrvatskoj gdje su se iznenadili da još uvijek postoji živi zapovjednik logora, iako je tri godine ranije i predsjednik Tuđman razgovarao s njim, a i u intervjuu novinarki Aleksi Crnjaković je kazao da bi to opet ponovio da se sada to od njega traži. Izbio je tada mali skandal, koji je potom brzo zaboravljen, a 1990. godine jedan mladi novinar Slobodne Dalmacije radio je intervju s njim na Bleiburgu, no nikada nije objavljen.
Bio je to Viktor Ivančić. Potom, nakon što je izručen, podignuta je optužnica za ubojstvo 3-4 ljudi, od kojih je jednog osobno ubio pištoljem, a ova je knjiga objavljena prije početka suđenja. Što se Šakića tiče, nije objavljena optužnica za genocid. To je knjiga o skandalu, ali nije samo o tome, to je i svojevrsna demontaža države, može služiti i za rušenje države, temelji su krivi, to je opisano forenzičkom preciznošću, kazao je Dežulović.
Viktor Ivančić govoreći o novinarstvu kazao je da to nije sredstvo za udvaranje, a ''Dežulović se ne udvara sredini u kojoj objavljuje, on pokazuje intelektualno-moralnu nepotkupljivost. Svaki tekst u kolumni počinjao je vicem, a zbog jednog vica o Allahu i vjeronauku bio je proglašen mrziteljem islama. Ako mu naručite tekst od jedne rečenice, bit će to blizu savršenstva, zadnji čas ćete to dobiti, ali knjige su mu super.
Dežulović je pak govorio kako piše četiri kolumne, za hrvatske, srpske, slovenske i bosanske novine, te da jedino sa Slovenijom nije imao problema, ni kada je imao pogrdnu riječ za Janšu u naslovu, nitko ga nije tužio.
Kroz razgovor s Pirkeom, kazali su da bi danas suđenje prošlo još gore, da se svjedoci ne bi pojavili od straha. Potom je bilo govora i o tome kako se jedan od igrača Svjetskog nogometnog prvenstva zove Mekki Torabi, na što se Dežulović prisjetio jednog iscjelitelja istoga imena koji je crpio energiju iz pet planeta te napunio je sarajevsku "Zetru" jer je "energizirao" flaširanu vodu. Potom je Dežulović poželio napisati tekst o tome, ali vlasnik punionice vode bio je i vlasnik Oslobođenja i tekst tada nije izašao, no potom je spominjao to u brojnim narednim kolumnama.
Ivančić je kazao da, kada gleda svoju generaciju novinara, većina njih, onih najkvalitetnijih, radi van korporativnih medija. Bilo je govora i o cenzuri, te o brojnim temama.