Ja sam na svaki način nastojao shvatiti tajnu animacije, prodrijeti u njenu bit. Išao sam i na tečaj animacije, ali tamo se ne može puno naučiti kao što se to može od velikog majstora poput Dragića. On je stvarno živopisna figura, kazao je Midhat Ajanović
Doručak s autorom
Prvi gost popularnog sajamskog programa Doručak s autorom bio je Midhat Ajanović, pisac, karikaturist, animator, novinar, svestrani umjetnik, koji se u jučerašnjem razgovoru s Aljošom Pužarom osvrnuo i na Nedeljka Dragića, koji je trebao gostovati na prvom Doručku s autorom, a s kojim je prijatelj i suradnik dugi niz godina.
Ajanović je rekao da je rođen u siromašnoj obitelji iz Sarajeva, te da ga je u životu najviše odredio strip, kao i da najviše prati i bavi se upravo tom vrstom umjetnosti. Prisjetio se i ZOV-a, Zabavnog omladinskog vjesnika i kada je tu objavljivao, te kako je kao samouk učio o stripu, a o animaciji je najviše naučio upravo od Dragića.
- Animacija je poput privlačne žene, a ja sam na svaki način nastojao shvatiti tajnu animacije, prodrijeti u njenu bit. Išao sam i na tečaj animacije, ali tamo se ne može puno naučiti kao što se to može od velikog majstora poput Dragića. On je stvarno živopisna figura i od njega se može jako puno naučiti. Viđao sam ga u kafiću, i onda sam vidio koliko je toga svakodnevno kreirao i pitao ga kako to može, sjedeći u kafiću, na što mi je odgovorio da je išao spavati prije večernjeg Dnevnika, probudio se u tri po noći, radio negdje do devet ujutro jako puno toga, i kada bi ostali počinjali raditi, već bi bio gotov. Stvarno je nevjerojatan. Bila su to totalno drukčija vremena, bez interneta, stručne literature. Htio sam biti prvi Sarajlija član Zagrebačke škole animiranog filma, kazao je Ajanović osvrnuvši se na brojne aspekte djelovanja i rada u tadašnjem društvu.
Govorio je i o svom životu i radu u Švedskoj, što je za njega bilo poput kulturnog šoka, te da je, potaknut švedskim autorima, krenuo pisati i krimiće, a u svojim djelima voli se osvrnuti na različite vremenske dimenzije. Od hrvatskih romana, istaknuo je Kristijana Novaka i njegov roman "Ciganin, ali najljepši", a naveo je i da je pesimizam zdraviji odnos prema svijetu od optimizma te da je uvijek u filmovima nastojao biti i realistički raspoložen.
Osvrnuo se i na medijsku pismenost, na pojavu svakakvih siteova, blogova, influcencera te kazao da treba proraditi na pismenosti koja se ne može svesti na sms poruke.
- Ljudi moraju čitati, čitati knjige, imati podatke u glavi, a ne sve na netu, ljudi se na taj način pretvaraju u nešto drugo, treba raditi na pismenosti, općenito, trebamo se vratiti ljudskim vrijednostima, kazao je Ajanović. Osvrnuo se i na novinarski rad, te na vještine koje je na taj način naučio.
Podučavao je povijest filma i animacije na Višoj školi za animaciju u Eksjou, a od 2004. godine predaje povijest animacije na Odjelu za filmske studije Sveučilišta u Göteborgu. Do sada je objavio nekoliko romana te više knjiga karikatura i strip-albuma. Stripovi rađeni po njegovim scenarijima objavljeni su na nekoliko jezika. Njegov roman "Jalijaš" doživio je i švedsko izdanje pod nazivom "Varstingen fran Sarajevo" (u prijevodu "Huligan iz Sarajeva"). Dobitnik je nagrade za izniman doprinos proučavanju animacije na Svjetskom festivalu animiranog filma - Animafest Zagreb 2006.