Političko igralište Uljanik

Navozi pulskog brodogradilišta Uljanik postali su, uz svoju osnovnu funkciju, i mjesto gdje se igra oštra politička i medijska utakmica. Nije trebalo proći mnogo vremena da stranke koje su u opoziciji u Istarskoj županiji i gradu Puli započnu s oštrim kritikama na račun IDS-a kao vladajuće stranke na lokalnoj i regionalnoj razini, te da se težište odgovornosti prebaci na političko igralište. Vladajućoj stranci u Istri predbacuje se podrška upravi Uljanika te politička trgovina s HDZ-om u Hrvatskom saboru gdje će, kažu pojedini SDP-ovci, podržavati Vladu kako bi spasili pulski škver.

Na početku krize u Uljaniku, još dok se čekalo da državna jamstva za Uljanik odobri Europska komisija, aktivan na temu Uljanika bio je i Živi zid kojeg posljednjih tjedana, izgleda, zanima samo pravo na dugi saborski godišnji odmor. Sakupljajući popularnost na slučaju ekonomskih teškoća Uljanika – kao i na primjeru Agrokora prije toga – lovci na političke bodove "zaboravili" su napomenuti da lokalna i županijska vlast ne može rješavati probleme u privatnim tvrtkama, bez obzira na njihov značaj u pojedinim sredinama, broj zaposlenika i iznos koji uplaćuju u proračun. U Hrvatskoj o svemu odlučuju Banski dvori, a u slučaju državnih jamstava privatnim kompanijama najvažnija je riječ Bruxellesa koji brine o ravnopravnosti tržišne utakmice u cijeloj Europskoj uniji.

Jasno je da odluke o Uljaniku i rješenje kako održati njegovo poslovanje, zaposlenost i osigurati sigurnu budućnost ne donose IDS, SDP, HDZ ili Živi zid, nego sama tvrtka kroz svoju upravu, Vlada koja treba dati odgovarajuća jamstva, te strateški partner čiji je interes da mu se investicije isplate. Stranke o tome mogu imati svoja stajališta, baš kao i mediji, ekonomski stručnjaci i poslovna zajednica, ali konačna odluka nije na njima.

Uljanik je bio jedino hrvatsko brodogradilište koje nije 2012. godine – dakle, prije ulaska zemlje u Europsku uniju – dobilo državni novac za sanaciju nego se provela dokapitalizacija i uvelo radničko dioničarstvo. Grad Pula tada je Uljaniku otpisao 65 milijuna dugova, što je činjenica koju danas mnogi zaboravljaju u želji da naglase kako lokalna vlast namjerno uništava najveću tvrtku na svom području.

Svakodnevna politička prepucavanja oko Uljanika – u kojima se ne biraju načini kako naružiti ugled stranačkih konkurenata – očekivan su, ali nepotreban dodatak u krizi koja trese najveće hrvatsko brodogradilište. Uljanik nije jedini primjer u kojem se preko tuđih pleća biju političke bitke, ali je zanimljiv je i po pokušajima da se cijela Istra, nesumnjivo najuspješnija regija u Hrvatskoj, prikaže kao problem i vježbalište za ostrašćena razglabanja i desničarskih i ljevičarskih političara. Aktualni problemi Uljanika, ipak, neće od cijele Istre napraviti nesretni slučaj.