Predsjednik Obrtničke komore Istarske županije i dugogodišnji predsjednik Ceha ribara Robert Momić za Glas Istre govori o stanju u istarskom ribarstvu, smanjenju broja ribara, skupom gorivu te dugogodišnjem problemu - Savudrijskoj vali. Kao i u drugim dijelovima Hrvatske, tendencija je da se vlasnici ribarskih brodica sve više okreću turizmu jer je lakše nekoliko mjesci godišnje prevoziti turiste nego li baviti se izlovom ribe. Otkrio nam je tko ribarima radi najveću štetu.

(Snimio Milivoj Mijošek)

- Generalno, broj ribara, odnosno ribarskih dopusnica u Istarskoj županiji, je u opadanju. Tendencija je to koja se već niz godina manifestira na istarskom poluotoku. Godinama je Istra bila županija koja je prednjačila po broju ribara, a sada je taj primat Istra izgubila od Zadarske županije. Danas u Istarskoj županiji, odnosno krajem 2024. godine, imamo 611 povlastica (dozvola) za aktivni ribolov plus 32 povlastice koje su stavljene u mirovanje. Ove potonje tiču se onih ribara koji su iz raznih razloga, primjerice havarije ili neke nezgode, stavili mirovanje na svoju ribarsku povlasticu. Ti ribari imaju dvogodišnju mogućnost pauziranja. Na taj način ribar neće izgubiti svoju dvogodišnju autorizaciju za, primjerice, plivaricu sardelaru ili za koću. Inače, oni ribari koji spadaju u red onih koji koriste male alate, a to su mrežari, ne spadaju pod djelatnost koja mora imati plan upravljanja i od njih se ne traži autorizacija. Povlastice se daju po plovilu. Dakle, u Istri ih je ukupno 643. U Hrvatskoj imamo ukupno 309 koća od čega ih na Istarsku županiju spada 92. Osim toga, u Hrvatskoj imamo oko 140 plivaričara. To su u velikom dijelu plivarice za ulov male plave ribe, a u Istri ih je 15, rekao nam je Robert Momić, koji se ribarstvom bavi cijeli život. U nastavku nam ističe i jednu istarsku specifičnost.

Kapesante

- Na zapadnoj obali Istre, sjevernije od Svetog Ivana, iz mora se vade kapesante ili jakobove kapice koje koće do njih dolaze ramponima. Tim se poslom aktivno bavi oko 25 ribara. Inače, rampon je poseban alat kojima se struže morsko dno i time vade školjke. Situacija u ribarstvu je iz godine u godinu sve teža, a najveća šteta koju trpe ribari i zbog kojih se prestaju baviti ovim poslom jest šteta od predatora. Tu se prvenstveno misli na dupine i tune. Oko petstotinjak malih ribara svake godine zbog dupina i tune bilježe velike štete na svojim alatima, na ulovu.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Takva je šteta, inače, teško dokaziva. No, oni doista imaju pravo na naknadu od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva - Uprave ribarstva, ali treba kazati da se od tih naknada ne može živjeti. Ribar si na taj način ne može planirati i osigurati budućnost. Ribar s iskustvom već zna gdje ima ribe, ali jednostavno mora razmišljati na način da neće ići na pozicije za koje pretpostavlja da će do njih doplivati dupini, jer oni će vam jednostavno pojesti sav ulov. To vam je realnost. Pogotovo uz zapadnu obalu Istre. Na tom je dijelu najpliće more, a budući su dupini izuzetno inteligentni oni više sami ne love ribu, jer znaju da će to za njih napraviti ribolovci. Suživot je zbog toga nemoguć. To je razlog zbog čega se broj ribara i ribarskih povlastica u Istarskoj županiji smanjuje. To je naša realnost, posebno u Istarskoj županiji i uz njenu zapadnu obalu. Kod nas, u istarskom priobalju, taj se problem najviše manifestira jer je tu plitko more, odnosno batimetrija je mala, nemamo dubine. Sjeverno od Rovinja nemate dubinu veću od 30 metara, navodi Momić, te nastavlja o dodatnim razlozima zbog kojih je ribara sve manje.

Cvjetanje mora i radna snaga

- Još jedan razlog smanjenja broja ribara u našoj županiji su klimatske promjene. Naime, prošle smo godine zabilježili jedno veće cvjetanja mora i tu ribari sa svojim aktivnostima nisu mogli ništa. Mreže su jednostavno bile krcate sluzi. Mjesecima, zbog toga, u našim ribarnicama nije bilo sardela. Nekoliko godina prije pojavile su se meduze, tu su i velike temperature mora i zraka tijekom ljetnih mjeseci i sve se te promjene najprije manifestiraju na Sjevernom Jadranu, a posljedice se onda osjete u cijelom ribarskom sektoru.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Kao Županija u kojoj je glavna gopodarska grana turizam, moram biti iskren, na koncu se ipak njemu okrećemo jer puno je lakše zaraditi u turizmu nego u samom ribarstvu. Kao dokaz svemu navedenome veliki broj malih ribara ili ribara općenito preusmjerili su svoj interes na tih nekoliko ljetnih mjeseci i preorijentirali su se u rad na turističkim čarterima, izletima.

(Arhiva Glasa Istre)

Još jedan važan razlog odustajanja od ribolova je taj što u našoj djelatnosti fali radne snage, pogotovo one kvalitetne. Sve je manje starih ribara koji svoje znanje prenose mladima. Danas imate sve manje onih koji, primjerice, znaju krpati mreže. Mladih, zainteresiranih ribara ima ali, ponavljam, taj posao uči se od malih nogu i potrebno ga je voljeti. Nekima je posao ribara čista fizikalija. Definitivno, svi znamo kako je lakše u svoju brodicu ukrcati turiste i voziti ih okolo uz obalu nego živjeti od ribarstva gdje se budite u gluho doba noći, po vlazi, hladnoći, vjetru i biti s rukama u hladnom moru.

(Osobna arhiva)

Istaknuo bih ovdje i još jedan problem, a to je zakonski okvir mediteranske uredbe, koja regulira ribolov, i koja jednostavno nije prilagođena hrvatskim potrebama, našim običajima i tradiciji. To nije slučaj u Istarskoj županiji nego u cijeloj državi pa se na neki način naše tradicijsko ribarstvo polako gasi. Primjera radi, sada, u vrijeme zimskih mjeseci u našim ribarnicama imamo slabu ponudu ribe, a i kada je ponuda bolja onda shvatite da divlje ribe iz našeg domaćeg ulova nema jer nam je riba uvezena iz svih krajeva svijeta. Razlog je taj što naša gastronomija ne može ponuditi domaću ribu, ne može garantirati gotovo to sa stopostotnom sigurnošću da će vam na stol staviti divlju ribu koja je izlovljena ovdje. Potražnja je velika, ponuda je mala, a restorana i konoba ima na pretek. Evo vam još jedan primjer. Nama je po zakonu zabranjen, izlov girica pa su girice u našim ugostiteljskim objektima uvozne, rekao je Momić.

(Snimio Milivoj Mijošek)

- Naša Županija jedina je županija u Hrvatskoj koja prima direktna financijska sredstva za rad Ceha ribara, tako da s te strane mogu reći da je suradnja s Istarskom županijom odlična. Naša je Županija nedavno osnovala i razvojni centar za ribarstvo Rovinju. Do te smo ideje, na neki način, došli sami. Namjera nam je da taj centar postane koordinacijski centar za rješavanje problema koje sam vam spomenuo, a sve kako bi bili produžena ruka Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Htjeli bi da ima i neki legitimitet za direktno provođenje određenih mjera na području Istarske županije. Po meni, to bi bio koordinacijski centar koji objedinjava sve lokalne akcijske grupe ribara koje su osnovane u našoj županiji kao i za sve udruge ili zadruge. Moram tu istaknuti važnu suradnju koju imamo s rovinjskim Institutom Ruđer Bošković. U ribarstvo spada i akvakultura odnosno školjkarstvo i ribogojilište koje u Istri, osim u Budavi, više ne postoji. O tom se segmentu, također, malo govori. Zbog klimatskih promjena, pojava nekih crva i povećane temperature umiru nam pedoči te nam je zato potrebno mišljenje stručnjaka. Ima mnogo pitanja koja traže svoje odgovore, kaže Momić, te nam u nastavku govori o jednom od najvećih problema koji tišti ribare, a to je gorivo ili plavi dizel.

(Snimio Milivoj Mijošek)

- Dakako, ako me pitate, svaki će vam ribar reći da je cijena goriva previsoka. Moje mišljenje je da bi se u Republici Hrvatskoj o toj temi trebalo razmišljati strateški, jer ako donesemo odluku da je riba za nas strateški važna, a jest, ako govorimo o turizmu, onda bi se gorivo za njen izlov trebalo financirati sa 50, 60 ili ne znam koliko posto. Kod nas se trenutno govori o održivom ribarstvu, jer veliki broj ribara dobiva financijsku potporu preko europskih fondova. Međutim, doći će i taj trenutak kada tih fondova više neće biti - i što ćemo onda? To se ne tiče samo ribara već kompletnog našeg gospodarstva, poljoprivrede, turizma i slično. Mnogi žive od blagodati tih fondova i potpora, ali ako vi non-stop pomažete i pomažete, u financijskom smislu, kako onda možemo reći da je nešto samodrživo, rekao je Momić.

(Arhiva Glasa Istre)

Savudrijska vala

- Za dugogodišnji problem oko Savudrijske vale, odnosno tamošnjih ribara, u odnosu na slovenske, moram reći da je naš Ceh ribara bio dosta angažiran, a angažirani su bili svi, od Vlade Republike Hrvatske, resornog ministarstva, Ministarstva unutarnjih poslova, čiji su službenici pratili naše ribare, izlazili s njima na more. Znate, po meni, ovdje su ribari kolateralne žrtve politika dviju država i, mislim, tu je sada "status quo". Kazne su dobivali naši ribari, a kažnjavani su i slovenski. U svakom slučaju, nije mi normalno ići u ribolov s policijskom pratnjom. Vjerujem da će se i taj problem rješiti u dogledno vrijeme. Pitanje je vremena, zaključio je naš razgovor Robert Momić.

Povezane vijesti

• Predsjednik Obrtničke komore Istarske županije Robert Momić: Gospodarstvo Istre ne može više počivati isključivo na turizmu. MORAMO POKRENUTI RIBARSKU, POLJOPRIVREDNU I INDUSTRIJSKU PROIZVODNJU!
• POPUSTI I POGODNOSTI ZA ČLANOVE OBRTNIČKE KOMORE ISTARSKE ŽUPANIJE: Uštede na uredskom materijalu, zdravstvenim pregledima, benzinu…
• Nećemo valjda mirno gledati kako nam se luke pretvaraju u groblja ribarskih brodova