Moram reći da su se ljudi vratili čitanju, imamo i više članova u odnosu na vrijeme prije korone. Puno se čitatelja vratilo klasicima, Tolstoju, Dostojevskom, ali i drugim autorima, veli Ušumović
Sonja Brhanić i Neven Ušumović u pulskoj Sveučilišnoj knjižnici (Snimila Vanesa Begić)
Zanimljiv i sadržajan književni susret upriličen je u pulskoj Sveučilišnoj knjižnici, prvi nakon dugo vremena, budući da se od kada je aktualna korona ovdje nisu održavali susreti. Gost je bio Neven Ušumović, književnik, prevoditelj, knjižničar, ravnatelj umaške knjižnice, svestrana osoba, s kojim je razgovarala knjižničarka Sonja Brhanić, a u sastavu Tjedna istarskih knjižnica.
Brhanić se odmah osvrnula na činjenicu da u Istri živi niz dobrih i zanimljivih književnika, a da je Ušumović zbilja svestran, koji u umaškoj knjižnici provodi zbilja kvalitetne i raznolike programe.
- Iako smo među prvima bili primorani zatvoriti knjižnicu, jer je korona najprije ugrozila istarski sjever, među prvima smo ponovno otvorili knjižnicu. Sjećam se, tada su bile još na snazi propusnice, kako sam trebao napraviti svu papirologiju da iz Kopra, gdje živim s obitelji, dolazim do Umaga na posao, ali na granici, gdje prolazim već 20 godina, samo su mi mahnuli kada sam prešao. Budući da imamo vrlo veliki prostor, od 500 metara četvornih usred grada, i u najstrožim epidemiološkim mjerama mogli smo ugostiti 30 posjetitelja. Imali smo i nešto online programa, ali moram reći da su se ljudi vratili čitanju, imamo i više članova u odnosu na vrijeme prije korone. Puno se čitatelja vratilo klasicima, Tolstoju, Dostojevskom, ali i drugim autorima. Bila je to jedna posve nova "avantura" za sve nas, karantena za knjige i ostalo, kazao je.
Ušumović je govorio i o svom spisateljskom opusu, o djelu "Zlatna opeklina" za koje je dobio prošle godine Nagradu Kamov. Kazao je da je ta nagrada imala dobar odjek, i da se njegovo djelo učestalo tražilo u knjižnici.
Govorio je i o svome odrastanju u Subotici, potom životu na relaciji Umag-Kopar, odnosno o tome kako su ga obilježile te sredine. Osvrnuo se i na ljubav prema mađarskom jeziku te na prijevod poznatog Molnarovog djela "Junaci Pavlove ulice", koji je u njegovom prijevodu, poput originala, postali "Dječaci Pavlove ulice", osvrćući se na činjenicu da izraz dječaci tu, obzirom na cijeli kontekst, odgovara više nego izraz junaci.
U razgovoru sa Sonjom Brhanić bilo je govora i o tome da veliki jezici i kulture imaju više prijevoda nekih djela, te da je "Rat i mir" dobio i novi prijevod na engleski jezik, a Fraktura sprema prijevod ruskih klasika. Osvrnuo se i na činjenicu da su neka djela, zbog raznih aspekata, teško prevodiva, posebice što se tiče samih naslova, a spomenuo je tom prigodom i "Čefuri raus".
Potom je pročitao nekoliko ulomaka iz svojih ostvarenja, a zatim je, govoreći o prijevodima, publika mogla saznati da je preveo s mađarskog djela Adama Bodora, Petera Esterhazya, Bele Hamvasa i Ferenca Molnara. Posebno je istaknuo svoju fascinaciju Francijem Blaškovićem.
Pozdravne je riječi u ime domaćina, Sveučilišne knjižnice uputio Bruno Dobrić, a u ime Društva bibliotekara Istre Nadia Bužleta.