Armando Debeljuh, Antun Vujić, Miroslav Bertoša i Aldo Kliman (Dejan ŠTIFANIĆ)
Miroslav Bertoša majstor je u nalaženju dokumenata iz arhiva, u traženju, u interpretaciji tih dokumenata. U svome radu donosi tolike misli. Ovaj je prostor sam po sebi vrlo zanimljiv, a on u sve to dodaje tu potragu za živim slikama, gdje je povijest prezentirana na zanimljiv, tečan način. Knjiga je sastavljena i od mikro poglavlja koja se mogu čitati i iščitavati kao zasebne cjeline, kazao je Antun Vujić
U Povijesnom i pomorskom muzeju Istre predstavljena je knjiga "Historabilije XVI.-XVIII. stoljeća. Mali svijet Istre u doba Venecije" Miroslava Bertoše, koja je nedavno ugledala svjetlo dana u biblioteci Trag vremena u sklopu Susreta na dragom kamenu. Za ovu je knjigu Bertoša dobio nagradu "Mate Balota" prošle godine.
O knjizi su govorili recenzent Antun Vujić, urednik Aldo Kliman, direktor edicije Armando Debeljuh i sam autor.
- Posebno mi je drago da je ova vrlo vrijedna knjiga nastala kao plod Susreta na dragom kamenu, gdje se kroz godine na razne načine bavimo višestrukim aspektima djelovanja Mate Balote, ali i širim, drugim temama - književnim, povijesnim i zavičajnim. Kroz godine ovdje su, u sastavu toga programa, objavljene i knjige Antuna Milovana, Ivice Pilata, Tomislava Milohanića, Nade Galant, objavili smo i djelo Davora Mandića, potom Vesne Girardi Jurkić, i nadam se da ćemo i dalje, unatoč ne lakim vremenima za književnost i nakladništvo, nastaviti s natječajem i obogaćivati nakladnički život Istre, kazao je Armando Debeljuh.
Antun Vujić za sebe je rekao da nije povjesničar, no da nije mogao odbiti ponudu da bude recenzent za ovu iznimnu knjigu.
- Miroslav Bertoša majstor je u nalaženju dokumenata iz arhiva, u traženju, u interpretaciji tih dokumenata. U svome radu donosi tolike misli. Ovaj je prostor sam po sebi vrlo zanimljiv, a on u sve to dodaje tu potragu za živim slikama, gdje je povijest prezentirana na zanimljiv, tečan način. Knjiga je sastavljena i od mikro poglavlja koja se mogu čitati i iščitavati kao zasebne cjeline. Tu su i razne izreke, a autor ne zazire od događajnica. Važno je spomenuti da je knjiga napisana na izniman znanstveni, ali i književni način. Autor književnim darom tvori taj osebujan istarski panoptikum, a time i ljudski univerzum, rekao je Vujić.
Županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica izrekao je riječi zahvale autoru za još jednu sjajnu knjigu, ali i urednicima Klimanu te direktoru edicije Debeljuhu, a zaželio je i da se Susreti na dragom kamenu nastave.
Aldo Kliman kazao je da je iz ove vrlo kvalitetne suradnje nastala jedna prekrasna knjiga, te da je bilo divno iskustvo stvarati ovu knjigu s tako iznimnim ljudima.
- Još jedna Bertošina piramida je gotova, vidljiva je strast, energija koju je tu autor uložio. On s nestrpljenjem ujutro dočekuje poštara da mu donese knjige koje je naručio iz raznih krajeva svijeta, neumorni pregalac je to. Čitajući tu knjigu bio sam knjižni čitatelj, književni, Bertoša je jedan od najčitanijih intelektualaca na ovome prostoru, a u svim knjigama je prisutan i kao književnik. Bio bi to i scenarij za izvrstan film.
Sam autor rekao je kako ne smatra da je baš zaslužio posebne pohvale. Objasnio je i neobični naslov knjige i opisao ga kao svojevrstan i pomalo osobni hir. Naime naslov "historabilije" sročen je prema pojmu "memorabilije", kao oznake za sve ono što je vrijedno da ostane u memorije neke sredine. Od pada Berlinskoga zida historiografija se našla u krizi i traženju novih paradigma. Povijesna znanost ne bi smjela ponovno postati "sluškinja politike", već se mora vratiti istinskom zanatu povjesničara. Posljednjih nekoliko godina izašlo je niz knjiga koje razmatraju problem daljnjih smjerova razvoja. Naveo je primjer polemičnog djela bolonjskoga profesora Sandra Spreafica "Innamorarsi di una 'scienza sporca' (Zaljubiti se u jednu 'prljavu znanost'), ističući kako je riječ o intrigantnom djelu koje upozorava na neke negativne tendencije u historiografiji i na način kako ih izbaciti iz znanosti. Osvrnuo se i na knjigu Henrija Irénéa-Maroua "Tuga povjesničara: mogućnosti i granice historiografije", objavljenu u Parizu davne 1939., koja je ponovno preštampana 2018.
- Znak je to potrebe za novim preispitivanjima sadašnjih i traženja novih smjerokaza u historiografiji. Povjesničar nije znanstvenik koji raspiruje strasti i sukobe, već onaj koji podijeljenu povijesnu memoriju nastoji objasniti u događajnim preobrazbama nekoga društva. Moram reći da me nagrada Susreta na dragom kamenu iznimno obradovala jer sam nagradu koja nosi ime Mate Balote dobio i prije pedeset godina, tako da na najljepši način zaokružuje moju karijeru. Balota je autor nevjerojatno bogatog kreativnog pristupa, bogatog i raznolikog opusa, a posebno me impresionirala njegova ondašnja "Ekonomska historija Jugoslavije", kazao je Bertoša.
U "Historabilijama" se Bertoša pozabavio i povijesnim modelom identiteta, ističući da identitet zahtijeva povijesno tumačenje, jednako u prošlosti kao i u sadašnjosti hrvatskog naroda. Osvrnuo se i na identitete istarskog povijesnog ozračja, ističući da je od konca XV. stoljeća, ne samo Istra, već i cijeli hrvatski etnički prostor bio poprištem dramatičnih promjena, a unutarnje su prilike bile nabijene mnogobrojnim društvenim, ekonomskim, populacijskim i političkim napetostima.
U zaključnim razmatranjima, Bertoša je govorio o raznim pristupima historiografiji spominjući pri tome mnoge autore i njihova djela uz komparativan pristup.
Publika je s iznimnim zanimanjem pratila izlaganja autora i predstavljača.
Miroslav Bertoša rođen je u obitelji istarskog emigranta, agronoma Ivana Bertoše, posljednjeg maturanta stare Hrvatske gimnazije u Pazinu. Diplomirao je povijest s književnošću na Pedagoškoj akademiji u Puli (1963.), a 1966. i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je Fakultetu 1981. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Gospodarske i društvene prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije XVI. i XVII. stoljeća".
Glavno područje njegovoga znanstvenog interesa obuhvaća istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (posebice u njezinome mletačkom dijelu) od konca XV. do konca XVIII. stoljeća, te proučavanje i kritično vrjednovanje istarske historiografske baštine. Bavi se i demografskom poviješću. Njegovi znanstveni radovi o Istri i sjevernojadranskome akvatoriju zapaženi su i u stranome svijetu. Na tom tragu, jedno od njegovih najzapaženijih ostvarenja je knjiga "Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće)".
Ukazom Predsjednika Republike 28. ožujka 1995. imenovan je prvim generalnim konzulom Republike Hrvatske u Trstu za područje Furlanije-Julijske Venecije, Veneta i Trentina-Alto Adigea i na toj je dužnosti ostao do 1. prosinca 1998.
Nakon gotovo četiri godine provedene u diplomaciji vratio se struci i u veljači 1999. imenovan je upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU-a u Rijeci (s Područnom jedinicom u Puli). Na toj je dužnosti ostao do svibnja 2003., kada prelazi na Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Puli. Osim znanstvenim radom bavi se i publicistikom.
Recenzenti knjige su, sada nažalost pokojni akademici Petar Strčić i Franjo Šanjek, te Antun Vujić i Branko Čegec. Stručni priređivač tekstova je prof. dr. sc. Slaven Bertoša, a za grafički projekt i likovno oblikovanje korica zaslužan je Armando Debeljuh. Računalni prijelom i pripremu za tisak obavio je Valter Filjar, a lekturu i korekturu dr. Samanta Paronić. Djelo je tiskano u Grafičkom zavodu Hrvatske.