BRAZILSKI DANI U PULI: Brazil nije samo zemlja nogometa, karnevala i sambe

Milan Puh, Una Krizmanić-Ožegović i Hrvoje Kovač

Već tradicionalni, osmi po redu Brazilski dani u Puli započeli su u srijedu, a ove se godine cijela manifestacija održava online. Središnja tema je spisateljska scena hrvatske zajednice u Brazilu kroz predstavljanje glavnih knjižnih i inih izdanja te natječaja i ostalih ideja koje pisanu hrvatsku pisanu riječ uklapaju u brazilsko govorno područje.

U organizaciji Gradske knjižnice i čitaonice Pula održan je online književni program koji je moderirao Puljanin s brazilskom adresom Milan Puh "Što nas čeka u Brazilu? Budućnost prevođenja brazilske književnosti i portugalskog jezika" s prevoditeljicom Unom Krizmanić-Ožegović i urednikom u izdavačkoj kući Hena-com Hrvojem Kovačem te "Čitamo Brazil - Pregled prevedene brazilske književnosti" s književnom prevoditeljicom Tanjom Tarbuk.

Budući da se manifestacija održava u sastavu Mjeseca hrvatske knjige, kako je rekao Puh, naglasak je bio na prijevodima.

Una Krizmanić-Ožegović veli da je počela prevoditi s brazilskog portugalskog prije desetak godina i krenula je u to slučajno, prijateljica joj je preporučila radionicu prevođenja pri CKP-u u Zagrebu.

- Završila sam studij engleskog i portugalskog. Naravno, tijekom studija imala sam prijevodne vježbe, ali nisam previše razmišljala o tome da ću se baviti prijevodima u tolikoj mjeri. Sve je to krenulo nekako spontano. Prevodila sam za festival europske kratke priče, a od 2010. naovamo prevodim par knjige godišnje, najčešće s portugalskog na hrvatski, i s engleskog prevodim, a razmišljam i da prevedem nešto na portugalski, ističe Una Krizmanić-Ožegović.

Hrvoje Kovač, urednik strane proze u Hena com, navodi da oni redovito objavljuju suvremenu prijevodnu književnost. Lingvist i kroatist po struci, doktorirat će lingvistiku, zanima ga književnost, jezična pitanja i jezik kao takav, a veli da uživa u uredničkom dijelu posla.

Premda sada nisu laka vremena za književnost i za prevođenje, i Kovač i Krizmanić-Ožegović ističu da će se tek za godinu-dvije pokazati prava situacija, budući da su prijevodi koji su trenutno aktualni ugovoreni prije korona krize.

- Već sam prevela dvije knjige, sada radim na trećoj. Ne mogu znati što će biti u budućnosti, no trenutno je sve jako dinamično, zadovoljna sam što se tiče naslova, stvarno sam guštala u prevođenju, veli Una Krizmanić-Ožegović.

Kovač smatra da hrvatska nakladnička scena prevodi jako velik broj suvremenih naslova, da se prati svjetska produkcija.

- Sve je to moglo stati zbog lockdowna, ali je opstalo, unatoč lošim uvjetima prevodilo se i dalje, i ova će godina donijeti puno novih naslova. Dosta se prevodi s portugalskog, i što se tiče brazilske književnosti, Hena com objavljuje brazilske autore, a i drugi izdavači su aktivni po tom pitanju.

Una Krizmanić-Ožegović je pak zainteresirana za prevođenje brazilskih autorica, a ističe da je brazilska književnost bogata te da su ti tekstovi zahvalni za prevođenje i čitanje. Vele da ima sjajnih prevoditelja, a Kovač i Krizmanić-Ožegović istaknuli su i rad prevoditelja Josipa Ivanovića što se tiče prevođenja brazilske književnosti.

No, od hrvatske književnosti u Brazilu nema praktički ništa, možda dogodine se rodi jedna antologija suvremenog pjesništva, a Puh je rekao da će se raditi još sustavnije na tome.

Tanja Tarbuk kazala je pak da je prevoditeljima toplo oko srca kada čuju neku lijepu riječ za njihov rad, te da je veseli da prevoditelji nisu više toliko percipirani kao "ljudi iz sjene".

- Gotovo 80 posto književnosti koju svi mi čitamo je prijevodna književnost, ističe Tarbuk koja prevodi sa španjolskog i portugalskog i obratno, a ove je godine prevela knjigu Antonia Loba Antunesa "O prirodi bogova", što je djelo značajnog portugalskog pisca, kao i s brazilskog portugalskog djelo "Muke po G. H." Clarice Lispector, vrlo poznate brazilske spisateljice 20. stoljeća, koja prikazuje psihološke aspekte likova i poseže za tehnikom struje svijesti. Kritičari je uspoređuju s Virginiom Woolf i Joyceom, uvelike je prevođena, prevela sam njezin roman "Meduza", i njezinu zbirku priča "Obiteljske veze", navodi Tarbuk.

Ona je u virtualnom razgovoru s koordinatoricom programa u pulskoj knjižnici Ivom Lančom Joldić naglasila da, budući da je Brazil velika zemlja, ima i veliki broj pisaca, što se ne može usporediti s prilikama u europskim razmjerima.

Govorila je i o tematu o brazilskoj književnosti koji je objavljen u "Književnoj smotri" prije četiri godine, a gdje je zastupljeno 15-ak znanstvenih članaka što su ih napisali brazilski teoretičari književnosti i antropolozi, što je u biti u nas prvi prikaz teorije brazilske književnosti, a prisjetila se i predstavljanje toga časopisa na Sa(n)ju knjige u Istri.

- Brazil nije samo zemlja nogometa, karnevala i sambe, to je zemlja bogate kulture, a multikulturalnost se reflektira i na bogatu književnu produkciju, kazala je Tarbuk, govoreći i o Jorgeu Amadu (1912. – 2001.) kao jednom od najprevođenijih brazilskih autora, o Coelhu kao o fenomenu, definiravši ga poput rock zvijezde u književnosti. Spominjući Amadovo djelo "Gabriela, klinčić i cimet", toplo je preporučila da se i dalje prevodi ovaj autor koji prikazuje brojne teme i probleme u brazilskom društvu.

Navela je i da sada vlada sve veći interes za luzofonsku književnost, ali i činjenicu da je još dosta toga neistraženo, te da ima prostora za prevođenje zanimljivih autora.

- Interes je velik, možda još nije dovoljan, možda smo zagušeni književnim "blockbusterima", jer ljudi ne poznaju dovoljno kulturu tih zemalja, a svaka kultura ima vrlo zanimljive i vrijedne knjige, zaključila je spomenuvši i pokojnu književnicu i uredicu Irenu Lukšić koja joj je često preporučivala prevođenje sjajnih knjiga.

Brazilski dani donose Puli, Istri i Hrvatskoj uvijek nove zanimljive informacije o Brazilu, djelujući kao stalna poveznica između dvaju zemalja i kultura. Svi programi održavaju se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH i Grada Pule.