"Ma ste proštili uni članak od mojega gnjusa Orlić Drage, uno za "Jurinu i Franinu". Sve je žbalja i pomiša. I šjora Mafalda je to ušervala: "Dige a kvel mona de tuo amiko ke libro- kalendarijo ‘Franina e Jurina’ že fato a Triješte nel ano 1922., in tempi di Talija, e no Auštroungerija!" Zlaga je da na Radio Puli ni Jurine i Franine. On para da ko hi ni u našen đornalu, da hi ni nideri. Ma bogati!

Neka posluša radijo u nedilje u jednu uru. Sve, sve bin mu uprostija ma da ganbijiva Titove direktive, to nikad, nanke u snu, nanke u falu. Titova komanda je bila: "Prozor noćas mora pasti", a ne kako je šljute napisa "Prozor ne smije pasti". Vrag umi uni pisati, samo sad od kad je u penšjonu, od kad je poditinija, od kad je ribanbit, š njin, dokle piše, rabi biti lektor, korektor, psiholog i povjesničar.

Pak će biti sve u redu. prigodnim čitanjem dijela teksta iz humoristično-satiričke zbirke "Lipi moji 12", Sonja Vojinović je, u prostoru Gradske knjižnice Poreč, otvorila promociju posljednjeg izdanja knjige poznatih kozerija "Lipi moji" u autorstvu novinara, književnika, publicista i humorista Drage Orlića i njegovog alter ega Zvaneta Lakodelca koje su desetljećima izlazile u humoristično-satiričkom tjedniku La kost u Glasu Istre.

Prekinut niz

Orlić je preminuo u proljeće 2021. godine, čime je prekinut gotovo polustoljetni niz ovih izvrsnih društveno-političkih kolumni. Ipak, nastavljajući Orlićevu praksu da svakih stotinu tih novinskih tekstova, pisanih na čakavštini, ukoriči, njegovi su suradnici iz La kosti Vladimir Bugarin i Goran Prodan, uredili i tiskali posljednju zbirku "Lipih mojih" iz Glasa Istre, objavljivanih u periodu od jeseni 2017. do autorove smrti.

- Ovo je predstavljanje dvanaeste, na žalost i posljednje, zbirke od onih "Lipi moji" koji su izašli u Glasu Istre. Posljednja kozerija datira od 22. avrila, nešto manje od dvi šetimane prije nego ća je Orlić partija. Ti zadnji "Lipi moji" su bili dosta komplicirani i teški, ali Orlić ni moliva. Zna je povidat kako mu je dr. Terlević jedan bot, dog ga je spašava od ešerihije koli, kad ga je vidija kako u bunilu na papiriće zapisuje batude, reka da u četrtak ne bude "Lipih mojih" u "La kosti".

Ma vraga, izašlo je. Orlić je bija ono krepat, ma ne molat. Poslije puno boti znali smo reći da su ga ti "Lipi moji" i držali na životu, rekao je Prodan utvrdivši na šaljiv način da je na promociju došlo toliko ljudi znajući da će na kraju večeri gradonačelnik libar dijeliti besplatno.

Najavljujući nove citate iz knjige predstavio je Sonju Vojinović kao najbolju interpretatoricu Lakodelčevih pisama za koju je i Orlić znao reći "Sonja ti si najbolja, jedino škoda ća si žensko".

Svoja čitanja iz knjige Vojnović je podijelila u tri kategorije Poreč, Istra i općenito iz kojeg je izdvojila sljedeći pasus.

"Će ili neće Ingleži zaj van iz EU? Oni još žive u vrimenu kad je bilo njihovo po svita. To su štorije pašate. Pitate ča je ti britanski BREKSIT? To bi reći da je brek sit, a mačka lačna. Premijerka Tereža Mej, još kad je bila napridna, desno orijentirana omladina tekla je za namon kako munjena. Bila je pričiža kako i danas dosadna, gobasta, živi kostur, sama kost i koža. Zva san je- lopata. Sad bi na silu i iz kaprica zašla van iz EU, pričižo kao naša opozicija. Ja san djela u Ujedinjenom Kraljevstvu u špijunskoj službi Mi-6. U to vrime san hodija z malon - Margaret Tačer."

Nakon te štorije iz Orlićeva opusa u interpretaciji profesorice Vojinović riječ je dobio Art direktor Vladimir Bugarin koji je objasnio kako mu je pripala ta odgovorna funkcija.

- Orlić nam je u ona davna vremena kad smo bili u La kosti obznanio da bi on ukoričio svoje letere. Goranu je dao zadatak da bude urednik, a meni da budem Art direktor. Rekao sam mu "Super, ali ća bi to točno bilo?" Onda mi je objasnio, da "knjiga mora biti uspravna, 15x21 centimetar, da dužina retka mora biti 11 centimetara i da to bude poravnato lijevo i desno, da sve bude tiskano na sto gramskom bezdrvnom papiru, da svaka kolumna mora početi na lijevoj stranici, a završiti na desnoj i da svaka letera počinje sa Lipi moji i završi sa Zvane Lakodelac…da crtež Zvaneta Lakodelca na naslovnici u svakoj novoj knjizi mora imati malo veći trbuh.

"Odlično! rekoh, i o čemu ću onda ja kao Art direktor odlučivati?, upitao sam ga. Rekao mi je "ti moraš za svaku knjigu odrediti boju korica". I tako ja u svojoj biografiji ponosno navodim da sam u svih 12 knjiga bio beskompromisni Art direktor zadužen za boju korica, na zabavan način opisao je Bugarin svoju ulogu u serijalu Orlićevih zbirki.

Orlić nije doživio zbirku "Lipi moji 11" koja je izašla na jesen u godini njegove smrti. Nešto više od tri godine trebalo je Prodanu kao uredniku i Bugarinu kao nakladniku da pripreme posljednje dvanaesto izdanje.

- U nedostatku vremena, što je moja krivica, knjiga je izašla tek sad. Nakon što sam sve posložio, Bugarin se uhvatio pripremanja za tisak, a gradonačelnik Loris Peršurić i Grad Poreč su pomogli da knjiga napokon ugleda svjetlo dana. U principu Orlić ne bi bio zadovoljan ovom knjigom iz prostog razloga što je predebela. Unutra je 165 "Lipih mojih", a Orlić je svakih sto radija jedan libar tako da bi on od ovoga napravio dva izdanja. Ja i Bugarin smo malo škrtarili i zrivali sve u jedan libar, objasnio je Prodan kako je došlo do izdanja posljednje knjige.

Vojinović nije prestajala uveseljavati posjetitelje čitanjem novih letera iz knjige.

"Finjiva i uva maša, lipi moji. Hote z miron! Neću ja više škonbatiti z ulikami. Kako vidin na televiziji, u Dalmaciji se litra ulja prodaje po 33 kune, a poli nas je po sto. Poj ću doli, kupiti ulje i prodavati ga tote. To će biti biznis, to će biti šegarija. Ča da nanke gubin vrime u ulikami.", pročitala je Vojinović nakon čega je rekla da je poslije ove objave u novinama išla sa mužem u Dalmaciju gdje je vidjela "čudo" pulskih tablica zaključivši da su mnogi pročitali i poslušali Zvanin savjet vezan za prodaju ulja.

U više od 160 kozerija "Lipi moji" obilje je istarskih narodnih poslovica, uzrečica, poštapalica, metafora, kletvi, blagoslova, raznih frazema i to ne samo na čakavskom narječju, nego i istromletačkom.

Jedan libar, jedan glas

- Popularizacija i čuvanje od zaborava narodnih mudrosti i jezične tradicije Istre jedna je od bitnih književno-zavičajnih vrijednosti "Lipih mojih", a Drago Orlić je bio veliki majstor u uporabi i uplitanju te baštine u svoj cjelokupni, posebice humoristično-satirični opus, objasnio je Prodan.

Na kraju večeri pune smijeha, uslijedila je besplatna podjela knjige od strane gradonačelnika Lorisa Peršurića što je bilo popraćeno Prodanovim komentarom,

- Jedan libar, jedan glas, aludirajući na skorašnje lokalne izbore, pritom nasmijavši još jednom sve prisutne..

Povezane vijesti

• Uz namirnice za ručak - 15 deka Orlićeve poezije
• Montraker u godinama zajedničkog entuzijazma
• Otvorena izložba "Samo je vrime Kič" Drage Orlića