U čarobnom ambijentu dvorišta Kuće istarskih kaštela u Momjanu održana je večer poezije pod nazivom Poetando na kojoj su svoje najnovije knjige predstavili Loredana Bogliun knjigu »La peicia« i Gašper Malej svoju poeziju »Sotto quel continente«.

Prvi dio večeri pripao je književnom izričaju Gašpera Maleja, koji je najugledniji posrednik između talijanskih i slovenskih kulturnih prostora kao prevoditelj, izdavač, jedna od najistaknutijih i najposebnijih ličnosti suvremene slovenske poezije.

Poezija kao dio svakodnevice

- Mi kao osobe imamo razne uloge u životu. Ni sam ne znam kako je poezija postala dio moje svakodnevnice, jer ja sam odrastao kao poeta odvojen od ostalog dijela životnog bivstvovanja. Što se tiče samog djela, moram priznati da je potpuno različit doživljaj poezije kad se čita slovenski orginal ili talijanski prijevod. Osobno me iznenadila ta estetska dimenzija koja je potpuno različita na talijanskom jeziku. Inače je teško prevoditi poeziju jer se treba prilagoditi mentalnom sklopu pisca. Poete su ti koji kreiraju, dok prevoditelji samo odrađuju posao poput nekog obrtnika, rekao je Malej.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Ova poezija otvorenosti i utopijske nepopustljivosti čini se da potvrđuje riječi Paula Valeryja: »Poezija je govor koji zahtijeva i implicira kontinuiranu vezu između glasa koji jest i glasa koji dolazi. Uklonite glas, glas koji je potreban, i sve postaje proizvoljno«.

- Na neki način, poezija koju pišem sve više je pitanje glasa, glasova koje čujem, unutarnjih glasova koje zatim »prepisujem«. Moja poezija nije vizualna, kaže Malej.

Glasovi s kristalnom jasnoćom, snoviti, podvodni, s nepokolebljivom strogošću u odbacivanju nasilja očiglednog i cirkuske samoprezentacije, govore, šapuću, mucaju u ovim stihovima, dok ne izroni »krik koji najavljuje sjaj« i koji nalaže da se uvijek bude na strani svjetla.

- Upoznati Gašpera znači upoznati se sa poezijom. Zapanjuje jednostavnost kojom je djelo napisano, bez i jednog zareza i velikog slova uspio je ostvariti ljepotu poezije kroz stih. Iako je teško prevoditi poeziju, on je uspio postići savršenu fluidnost u svom talijanskom prijevodu, rekla je Bogliun o svom slovenskom kolegi.

Dragocjena zbirka i testament jezika

Nakon glazbenog intermezza u kojem je sa gitarom nastupio Leonard Medica Gregorič, unijevši dodatnu dozu poetičnosti u cijelovečernji program, nastavilo se sa predstavljanjem poezije Loredane Bogliun.

Knjiga »La peicia« je napisana istroromanskim govorom jugoistočne Istre u autohtonoj vodnjanskoj inačici.

- Radi se o kompliciranom dijalektu kojeg je vrlo teško prevesti. Nakon nekoliko pokušaja ipak se postigao prijevod koji dočarava bit ove poezije, a to je opis vodnjanskog kraja i tamošnjih ljudi. Osobno sad doživljavam to istarsko mjesto na drugačiji način preko poezije Loredane Bogliun, rekao je Malej.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Dragocjena je to zbirka, među najuvjerljivijim djelima posljednjeg dijela dvadesetog stoljeća, tiskana višejezično (s prijevodom na talijanski, slovenski i hrvatski jezik te žminjski čakavski idiom) kao da ponovno predstavlja krik ali i most između talijanskog poluotoka i slavenskog svijeta.

- Nitko u Italiji ne bi razumio da knjigu pročita na vodnjanskom dijalektu. Unatoč nekim početnim kritikama knjiga je kroz svoju reinkarnaciju pronašla svoj put do čitatelja, rekla je Bogliun.

Poezija joj je prevedena na više jezika i objavljena u raznim antologijama i književnim časopisima. Književna kritika podrobno se bavila njezinom poezijom, a Franco Brevini autoricu je uključio u talijanske dijalektalne pjesnike dvadesetog stoljeća u djelu »Le parole perdute«.

Loredana Bogliun rođena je u Puli 1955. u talijanskoj obitelji iz Vodnjana. Piše poeziju na vodnjanskom, drevnom istroromanskom idiomu iz Vodnjana. Rano se posvetila književnom prevođenju, više je puta nagrađena na natječaju Istria Nobilissima, bavila se etničkim studijem i objavila više znanstvenih članaka. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Puli, Rijeci i Trstu predavala je psihologiju i sociologiju. Tamara Obrovac uglazbila je i izvodila njezine stihove, objavljene potom na DVD-u Transhistria 2001. te Panphonia Istriana 2009.

Gašper Malej rođen je u Kopru 1975. godine. Autor je zbirki poezije »Otok, slutnje, poljub« (ŠKUC, Ljubljana 2004), »Rezi v zlatem« (CSK, Ljubljana 2009) i »Pod tisto celino« (CSK, Ljubljana 2017). Vodi umjetničko-kulturnu udrugu Zrakogled, čija kolekcija »Helia« objavljuje prozu autora iz mediteranskih zemalja. Radi kao slobodni književni prevoditelj (više od 30 knjiga objavljeno do danas), preferirajući talijanske autore 20. stoljeća. Sudjelovao je na brojnim festivalima i književnim događanjima u Sloveniji, Europi, Aziji i Srednjoj/Južnoj Americi. Njegova poezija prevedena je na dvadesetak jezika i objavljena u raznim antologijama i časopisima u Sloveniji i inozemstvu. »Pod tisto celino« je prvi integralni prijevod njegovog djela za talijansku publiku.

Povezane vijesti

• U Kući istarskih kaštela u Momjanu predavanje poznatog i međunarodno priznatog arhitekta