Nova predstava Borisa Senkera u režiji Roberta Raponje
TEATAR FORT FORNO U BALAMA: "Sanjari budućnosti" danas i sutra pretpremijerno, u subotu premijera
S probe predstave
Ovogodišnja predstava je o onih stotinjak godina tijekom kojih je Pula iz zapuštena i kugom poharana mletačkog naselja narasla u grad sa šezdesetak tisuća stanovnika, stekla sva obilježja srednjoeuropskoga grada i vratila sjaj što ga je imala u antici, ističe autor "Sanjara budućnosti" Boris Senker * "Budući da je tekst fenomenalan, a radnja prekrasna, vratio sam se u život mojih djedova i baka s asocijacijama iz tog razdoblja i s neizostavnim prisustvom istarskog modusa koji je stoljećima prisutan na našim prostorima, kaže o glazbi u predstavi skladatelj Massimo Brajković
"Sanjari budućnosti" Borisa Senkera u režiji Roberta Raponje nova je predstava baljanskog Teatra Fort Forno koja će pretpremijerno biti izvedena danas i sutra, 6. i 7. kolovoza, u revitaliziranoj austrougarskoj utvrdi Fort Forno u Balama. Premijera predstave, za koju je glazbu skladao kompozitor Massimo Brajković iz Rovinja, zakazana je za 10. kolovoza, a reprize su 14. 24. i 30. kolovoza, a početak izvedbi je u 21 sat.
Reminiscencije na zlatno doba austrougarske Pule
Predstava "Sanjari budućnosti" drugi su dio trilogije, a nakon "Istarskih priča", koje će publika moći vidjeti u tvrđavi Fort Forno iz 1904. godine koje ja prošle godine preuređena u kazališnu pozornicu u sklopu projekta trgovačkog društva Fort Forno iz Bala, posebno zahvaljujući potpori Zaklade Mon Perin, idejnog začetnika i osnivača Plinija Cuccurina i Općine Bale. Prema najavi Roberta Raponje "Sanjari" donose spoj dramskog, glazbenog, plesnog i lutkarskog kazališta te umjetnosti svjetla.
Kazališna priča počinje 1914. prizorom kada Sigmundu Freudu koji odmara na Brijunima na terapiju dolazi gospođica Histria. Njen je problem što sanja tuđe snove. Riječ je o sedam snova, snova sedam poznatih osoba iz povijesti Pule, grada na sedam brežuljaka. Tako u "Sanjarima budućnosti" san o staroj slavi sanjaju slavni građani Pule, arhitekt Pietro Nobile i povjesničar Pietro Kandler. Na pozornici Fort Forna oživjet će i nadvojvoda Ferdinand Maximilian Joseph, zapovjednik Ratne mornarice, i Hans Birch Dahlenrup, danski admiral. San o Puli kao glavnoj ratnoj luci sanjat će Carica Elizabeta, Sisi. Na sceni će biti i arhitekti sanjari koji sanjaju san o preobrazbi ratne luke u luku plemenite dokolice i grade prsten tvrđava oko grada od Fort Bourguignona do Fort Forna. Publiku će dočekati i san o zvijezdama koji sanjaju Johann Palisa, voditelj Mornaričke zvjezdarnice, i Herman Potočnik Noordung, svemirski arhitekt. Tu su i u brijunskom "Snu o raju na zemlji" Paul Kupelwieser, Alojz Čufar i dr. Robert Koch. U Puli sanjaju i književnik Thomas Mann, Sigmund Freud, skladatelji Antonio Smareglia i Franz Lehar…
"Ipak, imaju ti snovi i nešto zajedničko - okrenuti su budućnosti jer njihovi sanjari, kao i velika većina njihovih suvremenika, vjeruju u to da će svijet koji žele sagraditi potrajati mnogo duže od jednog stoljeća", ističe se u najavi predstave nastale u baljanskom kazalištu s vizijom koje promiče kulturni turizam.
Scenarij predstave "Sanjari budućnosti" donosi reminiscencije na zlatno doba austrougarske Pule, a ususret premijeri autora teksta akademika Borisa Senkera, koji je u Puli završio Gimnaziju, pitali smo o tome u kojoj su mjeri i ti njegovi pulski školski dani doprinijeli zanimanju za istraživanje ovog još uvijek nedovoljno valoriziranog razdoblja u povijesti Pule. Koliko dugo je nastajao scenarij? Hoće li domaću publiku iznenaditi neke nove činjenice iz toga doba našeg grada?, pitali smo Senkera.
Poziv da se ne zaborave snovi i vizije
- U Puli, kamo se naša obitelj doselila u veljači 1955., završio sam ne samo gimnaziju, nego i gotovo cijelu osnovnu školu - samo prvo polugodište prvog razreda pohađao sam u Šestinama kraj Zagreba - a zanimanju za Pulu pod Habsburgovcima pridonijelo je i to što je moj djed, Karlo Senker, Prvi svjetski rat proveo u njoj kao topnički dočasnik na carskim i kraljevskim ratnim lađama, veći dio na bojnom brodu Árpád. Naravno da mi se onda itekako svidio prijedlog da ovogodišnja predstava bude o onih stotinjak godina tijekom kojih je Pula iz zapuštena i kugom poharana mletačkog naselja narasla u grad sa šezdesetak tisuća stanovnika, stekla sva obilježja srednjoeuropskoga grada i vratila sjaj što ga je imala u antici. Ako u obzir uzmemo sve dogovore i pripreme, onda je scenarij nastajao od rujna prošle godine. Ako je riječ samo o pisanju, onda je nastao proljetos. I veselio me rad na njemu. Dakako da ja nisam otkrio nikakve nove činjenice - nešto sam novih "činjenica" svakako izmislio - nego sam pisao o stvarima o kojima su ono najvažnije rekli moj gimnazijski kolega, povjesničar Davor Mandić, pa Elmo Cvek, Attilio Krizmanić, Tatjana Arambašin-Slišković, dakako i nezaobilazni Pietro Kandler. Ipak, nadam se da će publiku ne toliko iznenaditi koliko kosnuti kad je predstava podsjeti primjerice na to da su u polaganju kamena temeljca za brodogradilište, kojemu su upravo odbrojeni dani, sudjelovala dva cara - mladi Franjo Josip, njegov brat Ferdinand Maksimilijan, budući car Meksika - i jedna carica - Elizabeta, od milja Sisi, kaže Senker.
Dok su "Istarske priče" publiku su zabavile i nasmijale, o tome koji kazališni žanr donose "Sanjari budućnosti", odnosno što publika Teatra Fort Forno može očekivati, Boris Senker kaže: "Humora će biti i u ovoj predstavi, živopisnoj kao što je bila i prošlogodišnja, ali njega će unijeti prije svega ansambl i redatelj. U "Sanjarima budućnosti" bit će, međutim, više nostalgije i poziva na to da se ne zaborave snovi i vizije ljudi koji su sve do izbijanja Velikoga rata iskreno vjerovali u to da će njihov svijet trajati još stoljećima pa su ga dobrim dijelom i gradili kako za sebe i svoje suvremenike tako i za budućnost, za svoje daleke potomke. Mi smo ti njihovi daleki potomci i ta njihova budućnost i bilo bi dobro, prije svega za nas i za naše potomke, da, recimo tako, nastavimo sanjati i barem dio, bolji dio njihovih snova."
Glazba uživo, neizbježni violina i klavir
Govoreći o ansamblu predstave, Senker kaže da bi se moglo reći, da je "prava slika i prilika pulskog stanovništva u razdoblju koje prikazuje - izvođačice i izvođači dolaze iz različitih kulturnih tradicija, odnosno nacionalnih i jezičnih okruženja, različiti su i što se životne dobi tiče, vjerojatno se i svjetonazorski razlikuju, ali sad svi pripadaju istoj zajednici, kazališnoj, i jednako zdušno rade na istom cilju".
S Robertom Raponjom surađuje već dva desetljeća i zajedno su napravili više od deset predstava, te dodaje: "Ima nečega i u tome što je prvi naš zajednički projekt bila predstava o jednom danu u Puli u prvom desetljeću XX. stoljeća. Razumijemo se jako dobro i bez puno riječi."
Raponjin suradnik već četvrt stoljeća je i skladatelj glazbe "Sanjara budućnosti" Massimo Brajković, njihova suradnja seže još od praizvedbe Brajkovićevog plesnog teatara "Mosaico istriano" u Puli 1998. i od tada su ostvarili brojne iznimne umjetničke suradnje.
O tome što ga je nadahnulo pri skladanju glazbe za "Sanjare budućnosti", Massimo Brajković kaže: "Inspiracija za glazbu "Sanjara budućnosti" bila je zaista neupitna. Budući da je tekst fenomenalan, a radnja prekrasna, vratio sam se u život mojih djedova i baka s asocijacijama iz tog razdoblja i s neizostavnim prisustvom istarskog modusa koji je stoljećima prisutan na našim prostorima.
S obzirom da se glazba u ove godine obnovljenim "Istarskim pričama", a koju je također skladao Massimo Brajković, izvodila uživo, Brajkovića smo pitali hoće li to biti slučaj i u "Sanjarima"?
- U većini numera glazba se izvodi uživo i tu su neizbježna violina i klavir adekvatni austrougarskom dobu. Preostali dio glazbe je snimljen budući da je riječ o asocijativnoj glazbi, kaže Brajković. O tome kako je zadovoljan do sada viđenim na probama, veli: "Jučer je bila generalna proba i izuzetno sam zadovoljan izvedbom glumaca–pjevača. Oni su zaista dobri, i zaslužuju velike pohvale. Ja sam svoje misli pri nastanku glazbe morao prilagoditi glumcima koji nisu profesionalni pjevači, a njihova je veličina ogromna i stvarno su dali maksimum od sebe budući da nisu profesionalni pjevači. Cijeli je ansambl izvrstan."
Glumci u ansamblu "Sanjara budućnosti" su Selma Alispahić, Anđela Čačić, Mihael Elijaš, Igor Greksa, Andras Hathazi, Tomas Hathazi, Domagoj Ivanković, Anna Jurković, Dominik Karaula, Ervin Lustig, Tena Ljubić Milić, Sanja Mikitišin, Igor Pavlović, Ivan Pavlović, Aleksandra Pejić, Filip Sever, Ana Šantar, Katica Šubarić, Silvijo Švast, Davor Tarbuk, Andrea Tich, Nikola Živanović
Scenografkinja i kostimografkinja je Jasmina Pacek, scenski pokret i koreografiju potpisuju Igor Greksa i Aleksandra Peić, oblikovatelj svjetla Robert Majoroš, oblikovanje lutaka je djelo Kate Palocaj, animaciju lutaka potpisuje Nenad Pavlović, asistent scenografa i kostimografa, umjetnik rekvizita je Mario Tomasević. Prijevode titlova potpisuje Damir Sehović, a korepetitori su Ervin Lustig i Anđela Čačić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
}
