U emotivnom spoju stilizirane poezije i glazbenog kolaža bluesa, šansone, jazza i rock and rolla, s impresivno ugođenim ozvučenjem u vlastitoj režiji (što samo po sebi govori o profesionalnosti i posvećenosti kroju zvučnog odijela vlastitom autorskom glazbeno-poetskom izrazu, ali i ljubavi prema starom dobrom radiju), 50-ak epidemiološki dozvoljenih posjetitelja u dvorištu pulskog Rojca u petak je, uz prijenos uživo na Radio Rojcu, prisustvovalo svjetskoj premijeri radio-predstave pod nazivom "Soundtrack za film koji nije snimljen".

Street movie

Dugim aplauzom ispraćeni su protagonisti ovog glazbeno-poetskog street moviea - dramaturginja, pjesnikinja i glazbenica Nina Bajsić te sve hvaljeniji beogradski kantautor Nenad Marić poznat pod umjetničkim imenom Kralj Čačka, uz glazbenike Marka Marića i Dina Brazzodura.

U maniri radiofonskog teatra, dramaturgija se nije zasnivala samo na riječima i glazbi (iako je ona zasjala u par momenata, kao recimo u odjavnoj pjesmi), već ju krasi i zvučno-atmosfersko ruho Dina Brazzodura i Lane Deban, upotpunjena terenskim audio- snimkama i naracijom Pavlice Bajsić.

Bio je ovo topao, intimistički kazališno-radijski dijalog u kojem je važan akter (ne samo kao pozornica) i taj naš toliko blizak/otuđen - grad. I mi u njemu. Dijalog se sastojao se od pjesničkih, proznih i glazbenih zapisa nastalih u dijaloškoj razmjeni tijekom ove zime i proljeća između navedene zagrebačke pjesnikinje i njenog beogradskog kolege, uz čije ime mediji, možda mrvu ipak preolako, lijepe etikete 'srpskog Toma Waitsa' te povlače paralele s Arsenom Dedićem i Darkom Rundekom. Na strogo interpretativnoj vokalnoj razini, iako mu se ta usporedba možda i neće sviđati, Kraj Čačka priziva i pokojnog Balaševića.

Dosad je glazbenik, pjesnik i slikar Nenad Marić (rođen 1979. u Čačku) objavio dva studijska albuma "Zemlja snova" (2016.) i "Spusti svetlost na put" (iz 2018. godine, a prošle godine reizdao ga je hrvatski Aquaris Records) kao i izdanje primijenjene glazbe za dokumentarni film "Posljednji povratak Kaktus Bate" redatelja Đorđa Markovića, koju je skladao s Markom Marićem, a u pripremi je treći album. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu, a objavio je i zbirku poezije "Na margini".

Čačak - blato

Zašto umjetničko ime Kralj Čačka?

- U osnovnoj školi učili su nas da porijeklo riječi 'Čačak' znači blato na turskom, a kasnije sam saznao u 'Etimološkom rječniku hrvatskog ili srpskog jezika' Petra Skoka da je ta riječ slavenskog porijekla i označava izbočine na cesti od smrznutog ili osušenog blata, a može biti i kamenje. Znači, rock and roll. Ime je nastalo iz čiste igre, ironije, autoironije, pojašnjava on.

Na svojedobno novinarsko pitanje postoji li kod njega ciljana publika, odgovorio je: "Postoji. To je ljudsko biće, čovjek, pojedinac". Osim poetskog senzibiliteta u kreativnom radu, njega i Ninu Bajsić povezuje i sklonost izražavanju u različitim medijima.

Nakon što je upravo Puli pripala čast da bude mjestom svjetske premijere projekta (nastalog u produkciji Radio Teatra 'Bajsić i prijatelji', u organizaciji s Radiom Rojc), predstava će se večeras premijerno izvesti pred zagrebačkom, a u petak pred dubrovačkom publikom.

Povezane vijesti

• Filozofska predstava "Ma šta?" u subotu u Puli
• Predstava „(Ne)obična priča“ večeras u Rojcu
• Zbog korone otkazan SUPverzivni zvuk u Rojcu