SARA BERČIĆ REŽIRA NOVU PREDSTAVU "GDJE JE USKRS ZEKO MRKVICA": Predstava je zasluga mladih zaljubljenika u kazalište

Sara Berčić: Zašto se ne upustiti u neku novu avanturu

Predstava "Gdje je Uskrs Zeko Mrkvica", bit će premijerno izvedena 13. travnja u 20 sati u dvorani narančastih stolica Dječjeg kreativnog centra (bivši Pionirski dom)

Sara Berčić iz Teatra Naranča, gdje je voditeljica Dramskog studija te zadužena za promidžbu i odnose s javnošću, režirat će novi premijerni naslov ovoga kazališta, predstavu "Gdje je Uskrs Zeko Mrkvica", koja će premijerno biti izvedena 13. travnja u 20 sati u dvorani narančastih stolica Dječjeg kreativnog centra (bivši Pionirski dom). Bio je to povod za razgovor s ovom svestranom umjetnicom o njezinoj prvoj režiji.

Grupa entuzijasta

- "Gdje je Uskrs Zeko Mrkvica" prva je predstava za djecu koja se radila nakon dugo vremena u prostoru koji svi i dan-danas od milja zovemo Pionirski dom. Grupa entuzijasta i s istim pogledom na kazalište odlučila je svoju energiju fokusirati na edukaciju djece i pružanju mjesta gdje se upravo ta skupina može osjećati kao kod kuće. Prvi Zeko bio je skroman. Vesela i dinamična predstava napravljena s budžetom koji smo si mogli tada dozvoliti. Sada, nakon skoro osam godina, odlučili smo je obnoviti. Ovaj Zeko je sasvim drugačiji. I dalje je veseo, topao i razigran, ali je narastao. I što se tiče broja glumaca na sceni, i što se tiče same priče. Velika mi je želja bila kao voditeljici Dramskog studija pokazati što sve članovi mogu napraviti i zato sam htjela vratiti upravo ovu predstavu u novom ruhu. Imala sam ideju o predstavi koju sam prvi put htjela izraziti na sceni. Tako sam u razgovoru s Majklom Mikolićem odredila smjernice priče koju je on napisao. Jednostavno, nakon osam godina što se bavim odnosima s javnošću, prodajom, organizacijom i vođenjem Dramskog studija, stvorila se u meni velika želja da pokušam putem svojih dramaca pokazati nešto što se kuhalo u mojoj glavi. I zašto se ne upustiti u neku novu avanturu, veli Sara.

Najbolja publika

Na upit kakav joj je bio rad s mladima, odgovara.

- Zanimljivo je raditi predstave za djecu zajedno s mladima. U ovoj predstavi na sceni su sve mladi od 11 do 20 godina. Oni su bliži ciljanoj publici stoga i znaju što bi bilo zanimljivo. Dišu tom nekom pozitivom i čistom energijom i onda se na sceni tijekom proba dešavaju jako lijepe stvari. Dječja publika je najbolja publika. Oni su otvoreni i vide sve kroz neki svoj iskreni pogled. Nakon predstava često se družim s publikom i uvijek imaju neki komentar. Jako mi bude drago što u većini slučajeva budu to lijepe riječi, a i kad je kritika negativna, bude simpatično. Ovo je predstava koja je po svim elementima Narančina predstava. Tu ima simpatičnih dosjetki, glazbe, pjevanja i plesa. Ono što je možda čini posebnom je to što u njoj nema profesionalnih glumaca. Sve što se dešava na sceni je zasluga mladih zaljubljenika u kazalište. Svi koji su barem jednom prisustvovali nekoj predstavi znaju na koliko se elemenata mora paziti, osim same glume, i svakako je pohvalno što oni sve to rade sami. Jako su odgovorni i savjesni. Uvijek volim reći da sam ponosna na svoje dramce.

- Radila si i predstave za talijansku scenu Naranče prije nekoliko godina.

- Kad je Naranča krenula meni je bila velika želja da radimo i talijanske predstave. Živimo u dvojezičnoj regiji, susrećemo se s velikim brojem turista talijanskog govornog područja i kulturološki smo jako blizu. Stoga je nekako normalno da ćemo njegovati i taj dio naše povijesti. Napravili smo tako predstave "Hansel e Gretel", "Pel di Carota" i "Bim e Bom". U svakoj od njih sam sudjelovala, negdje kao prevoditeljica, a u "Pel di Carota" sam čak pisala riječi za songove. Nažalost, publika nije bila pretjerano zainteresirana za tu scenu i zato smo je odlučili staviti u mirovanje. Ali, eto došao je trenutak za povratkom. I sada kroz koji dan izlazimo s "Pale sam na svijetu" gdje će Teodor Tiani nastupati i u hrvatskoj i u talijanskoj varijanti.

- Planovi za budućnost.

- E, to je najteže pitanje, dođe mi da kažem da ću nastaviti raditi svoj posao. Ali onda konstantno ulazim u neke nove priče. Valjda jer sam po prirodi znatiželjna i sve me zanima pa volim pokušati raditi nešto što do tada nisam. Ovog puta je to režija. A za ubuduće stvarno ne znam ni sama. Znam da želim nastaviti voditi dramski studio za mlade do petog do osmog razreda jer je to nešto što me čini sretnom i mislim da svaki trenutak proveden s njima je dobro uložen... I što se tiče njih, jer rade nešto kreativno i što se tiče mene, jer mi napune dušu, veli.