PONOVNO PRED PUBLIKOM

NAGRAĐIVANA PREDSTAVA: "Staging A Play: Tartuffe" Matije Ferlina opet u ZKM-u

Predstava je to iz Ferlinova autorskog ciklusa "Staging a Play" u kojem istražuje odnos između verbalnog i tjelesnog izričaja u izvedbenim umjetnostima

| Autor: Bojana ĆUSTIĆ JURAGA
Prizor iz predstave - Roberta Milevoj u prvom planu (Snimila Jelena Janković)

Prizor iz predstave - Roberta Milevoj u prvom planu (Snimila Jelena Janković)


Nakon gotovo dvije godine, nagrađivana uspješnica koreografa i redatelja iz Pule Matije Ferlina "Staging A Play: Tartuffe" ponovno igra u Zagrebačkome kazalištu mladih. Predstava, iz produkcije Zagrebačkog plesnog ansambla, bila je nedavno na programu, a naredna izvedba je 23. travnja u 20 sati. Predstava je to iz Ferlinova autorskog ciklusa "Staging a Play" u kojem istražuje odnos između verbalnog i tjelesnog izričaja u izvedbenim umjetnostima.

Dramaturginja Jasna J. Žmak

- U suradnji s dramaturginjom Jasnom Jasnom Žmak, takaođer Puljankom, Ferlin se posvećuje jednoj od najpoznatijih svjetskih komedija, Molièreovom "Tartuffeu", čiji je dramski tekst, umjesto kao tekstualni predložak, izvođačima poslužio kao slojevita koreografska partitura. Predstava je osvojila dvije Nagrade hrvatskog glumišta: Ferlin je nagrađen za najbolje koreografsko ostvarenje – ples, a Darko Japelj za najbolje umjetničko ostvarenje – ples. Predstavu izvode Petra Chelfi, Andreja Jandrić, Domagoj Janković, Matija Ferlin (alternacija Darku Japelju), Eva Kocić, Sintija Kučić, Marin Lemić, Roberta Milevoj, višestruko nagrađivana plesačica iz Pule, i Petra Valentić.

U skladu sa specifičnom poetikom koju je Ferlin dosad razvio u svom radu na drugim projektima, modus njihove inscenacije u okviru serije "Staging a Play" dovodi pod znak pitanja same temelje na kojima se koncept inscenacije u dramskom diskursu interpretira. Konkretnije, to u ovom slučaju podrazumijeva prenošenje dramskog predloška iz tekstualne u koreografsku domenu. Još konkretnije, verbalne replike zamijenjene su ovdje fizičkim vokabularom, a dramski se tekst, umjesto kao tekstualni predložak, koristi kao koreografska partitura. Zadržavajući čitavo vrijeme izvedbe svih devetoro izvođača, koji plešu tijekom svih pet činova, Ferlin je kreirao kompleksni izvedbeni aparat u kojem su tijela u prostoru jedini nositelji narativa, koji za vrijeme izvedbe neprestano premješta između pokušaja dekonstrukcije i pokušaja rekonstrukcije.

Konstruktivistički kostimi

Angažirajući sofisticirani koreografski mehanizam koji je razvijao i u prethodnim projektima, Ferlin ga u ovom projektu mjestimice sudara s koncizno razrađenim koreografijama koje, s gotovo konstruktivističkim kostimima, dramskom predlošku pridaju novi sloj začudnosti te tako otvaraju dodatne mogućnosti njegove inscenacije i interpretacije, ističe se u najavi predstave.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter