Krajem prošloga tjedna u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula gostovao je ansambl Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke u sklopu programa "Zajc u INK". Pred šacicom gledatelja, uz titlove na hrvatskom, predstavila se Talijanska drama predstavom "Alfa Romeo Jankovits" Laure Marchig u režiji Tommasa Tuzzolija inspirirana pričom o braći Oscaru i Eugeniju Jankovitsu, danas uglavnom zaboravljenim majstorima koji su tridesetih godina prošlog stoljeća u Rijeci stvorili automobil koji je u to vrijeme bio revolucionaran.

Brzina i snaga

Bilo je to stoljeće spremno da u samom početku zajaši na valu optimizma tehnološke revolucije koja se reflektirala i na umjetnost, pogotovo u talijanskom futurizmu čije se ime osnivača i ideologa Filippa Tomasa Marinettija nekoliko puta spominje. Brzina i snaga pokretali su vlak za bolju budućnost u vremenu kada nebo paraju prvi zrakoplovi, a cestama jezde vozila pokretana motorima, što je bila novost.

Kroz predstavu vodi lik Eugeniovog sina koji čita bilješke svog oca i stvara vezu između sadašnjosti i prošlosti. "Alfa Romeo Jankovits" posveta je sanjarima koji su ostali zaboravljeni ili nedovoljno priznati, nešto poput domaće verzije Coppolinog "Tuckera" ili Scorseseovog "Avijatičara" premda puno manje glamuroznih, ali zato jednako emotivnih. Braća Jankovits bili su obični ljudi, šljakeri spremni da uprljaju ruke i napnu svoju imaginaciju, svim izazovima usprkos. U jednom trenutku nekome tko nema pojma o automobilima postaje malo teško pratiti ulaženje u verbalne sklopove mehaničarske terminologije, ali u finišu to toliko nije presudno za razumijevanje priče. Glavni podaci poput onoga da je njihov Alfa Romeo mogao postići brzinu do 250 km/h prilično jasno predočuju snagu vizije braće Jankovits koji su doslovce bili opsjednuti izradom novog bolida. "Biti inovativan znači imati hrabrosti za promjenu", u jednom trenutku kaže netko od likova.

Prvi dio songovima pokušava naglasiti opuštenost i bezbrižnost kako glavnih likova tako i razdoblja u kojem su živjeli, a cijelu idilu poremećuje Drugi svjetski rat. Možda je u Rijeci 1920-ih i 1930-ih godina zbilja vladala takva laganini atmosfera, ali da će 20. stoljeće, pogotovo njegova prva polovica, biti sve samo ne nova era ljubavi i mira, već su prije drugog velikog sukoba najavili Prvi svjetski rat, kojem su prethodila dva balkanska rata, a tenziju su održavali i španjolski građanski rat te ratovi u sjevernoj Africi, kao i rađanje novih totalitarnih sustava od kojih je jedan vladao Italijom koja je sezala do Sušaka.

Eksplozivni optimizam

Štoviše, upravo je futurizam kao pravac koji je rođen u Italiji, dio svojeg eksplozivnog optimizma i brzo sagorjele energije crpio iz vjere u rat koji će završiti sve ratove, da bi se potom vezao uz fašizam, iako su s njim očijukali i komunisti.

Drugi svjetski rat i odlazak na ruski front bio je tek početak agonije za braću koja nakon povratka u Rijeku koja je pod njemačkom okupacijom bivaju internirani u Njemačku, a nakon dolaska komunista završavaju u riječkom zatvoru iz kojeg bježe. Na granici s Italijom ispraćuju ih rafalom, no novi život uspijevaju naći u Trstu. Na kraju ostaje nada, uz napomenu autora da ono što su riječka braća je pogrešno nazivati "hrvatskom Alfom" jer to je zbilja Alfa Romeo Jankovits.

U predstavi su nastupili Bruno Nacinovich, Mirko Soldano, Andrea Tich, Ivna Bruck i Serena Ferraiuolo.

Povezane vijesti

• Vjenčanja, razvodi i pubertet
• Predstava Matije Ferlina "Staging a Play: Antigona": ANTIGONA JE AKTUALNA SVE DOK POSTOJI IZRABLJIVAČKA VLAST
• Zbirka satiričnih monologa: "MISTERO BUFFO" U UTORAK U INK-u