Roberta Milevoj o autorskoj predstavi "S Robertom": Ovo je rezultat propitivanja same sebe

(Snimila Jelena Janković)

Roberta Milevoj izvest će premijerno svoju novu predstavu "S Robertom" u petak, 21. veljače u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula što je bio i povod za razgovor s njom.

Suočavanje s poviješću

"S Robertom", na programu 21. veljače je Vaš, možda, najintimniji plesni projekt. Kako je krenula realizacija ovoga projekta?

- Ovaj najnoviji solo "S Robertom" nastao je kao odgovor na poziv umjetničkog ravnatelja Istarskog narodnog kazališta Matije Ferlina. Matija i ja smo dugogodišnji prijatelji i ovo je nakon niza godina prilika koju nisam mogla propustiti i veseli me na ovaj način obnoviti suradnju s kazalištem, kao i plesati ponovno pred pulskom publikom.

Ipak su moji plesni počeci bili, upravo ovdje, u Puli. Ova predstava je rezultat propitivanja same sebe, nekih novonastalih situacija, ali i suočavanje s poviješću mog bavljenja plesom. Slažem se da je "S Robertom" vrlo osobne prirode.

Radi se o istraživanju dubine vlastitog emotivnog i mentalnog prostora?

- Istina. Kada radim solo, neminovno je važno iskoprcati ono važno iz čega onda nastaje okosnica buduće predstave. Mene kao autoricu dosta znaju ‘povući’ emocije, ali zanimljivo da predstava sama po sebi iziskuje i mentalno rasuđivanje, možda čak i u većoj mjeri kada je posrijedi rad na scenskom materijalu.

Je li je bilo zahtjevno pripremiti se za takvo djelo - biti kreatorica i izvođačica?

- Kada govorimo o plesnom stvaralaštvu, naročito na nezavisnoj plesnoj sceni, često puta se radi na taj način da autori i sami budu izvođači, što zbog organizacijskih i operativnih razloga, što zbog uske povezanosti autorstva s izvedbenom plesnom praksom.

Tu dolazi do izražaja i autoreferencijalnost.

- Vjerojatno jedno ne isključuje drugo, ali mislim da autoreferencijalnost ima možda više veze sa samom odlukom što autor želi proizvesti. U mom slučaju naslovi predstava ključ su za to. Otkad sam 2011. godine započela sa serijom Roberti (Roberta, Roberta; Opet Roberta; Rob3rta) bilo je logično nastaviti istraživati sebe i svoje vlastito putovanje u koreografskom i izvođačkom smislu.

Kako održavate tu zavidnu tjelesnu kondiciju?

- Stvarno treba njegovati svoje tijelo da bi koliko toliko bilo spremno za različite izazove. No, godine rade svoje i ne treba se zavaravati da je isto kao prije petnaestak godina. Znam da je među kolegama to vječna tema, i da se svi ponekad nađemo u nešto težim periodima, ali slažem se da imam bolju kondiciju u svojim godinama nego neke druge osobe koje se ne bave ovim poslom.

Stvar navike

To je četvrta predstava u kojoj plešete sami. Je li je to zahtjevnije u odnosu na predstave gdje imate na sceni i druge plesače?

- Već jako dugo nisam plesala na sceni s više plesača. Tako da mi je to postalo i neka stvar navike. Naročito je drugačije kada imaš oslonac u drugome ili pak nudiš oslonac drugome/drugima. U ovoj varijanti, ti si oslonac samome sebe. Ja to volim, ima neka odgovornosti u tome i meni se sviđa.

Rekli ste da se ples ne isprepliće s Vama kao ranije. Što se tu promijenilo?

- Prošli period nisam bila isključivo vezana za umjetnički rad. Bila sam na nekom drugom radnom mjestu. Međutim, upravo zato jer sam bila na nekom drugom radnom mjestu, shvatila sam da zapravo bez plesa ne mogu.

Novi planovi i suradnje?

- Trenutno mislim na nadolazeću premijeru koja će se održati 21. veljače u INK-u. Nakon toga imamo nekoliko izvedbi u Puli i u Zagrebu u Zagrebačkom plesnom centru zbog čega se jako veselim. Osim toga, predajem radionice suvremenog plesa i pokreta raznim uzrastima i osobama različitih plesnih iskustava, a to me obogaćuje na osobnoj razini.