Bolji, homogeniji i od impresivnog ljetošnjeg nastupa u dvorištu Rojca na Audioart festivalu, CRI Orchestra (Croatian improvisers orchestra) - big band koji okuplja velik broj improvizatora aktivnih na hrvatskoj sceni - sinoć je u kinu Valli u okviru 26. PUF-a posjetiteljima 'žedna uha' priuštila sadržajno i razigrano jednosatno glazbeno putovanje.

Doduše, starija gospođa koja se prije samog početka koncerta znatiželjno kod tehničkog osoblja raspitivala hoće li se svirati klasična ili rock'n'roll glazba, diskretno se povukla iz kino sale nakon uvodnih 15-ak minuta, vjerojatno razoružana uvodnim noiseom.

Neupućenom, nenaviklom ili isključivom slušatelju njihove konstrukcije pa i način komuniciranja mogu izgledati kao pretenciozno prenemaganje dobrih glazbenika, zbog čega je teško od njih očekivati ikakvo razumijevanje za eksperiment, nekonvencionalnu autentičnu kreaciju koja nastaje u tom i samo u tom nadahnjujućem trenutku.

No, i najtvrdokorniji popuštaju kad se buka i energija zamjeni sjajnim plesnim funky ili novovalnim postpunk improvizacijama, kao i suptilnim indie dionicama u kreativnim vrhuncima koncerta. Upravo je u tim najtišim, melodičnijim dijelovima i preksinoć najviše izlazila kreacija vokala, minimalističke a sugestivne elektronike. U trenucima kad je violina postajala ritmička gitara, a električna gitara njena bas inačica, uz poetičnu klavijaturu te odlično ritmičko odijelo triju bubnjara i profinjene brass sekcije.

CRI Orchestra okuplja 20-ak afirmiranih hrvatskih glazbenika koji djeluju na polju eksperimentalne i improvizirane glazbe, a ovaj put pulskoj se publici predstavila u 13-eročlanoj postavi.

Pod dirigentskom palicom Nevena Radakovića CRI Orchestru činili su Maja Rivić (glas), Tena Novak (violina, glas), Vinka Burić (el. piano), Igor Pavlica (truba), Mak Murtić, Luka Žužić (trombon), Marko Grbac Knapić (elektronika), Nenad Sinkauz (el. gitara), Marco Quarantotto (bubnjevi), Alex Brajković (bubnjevi), Nenad Kovačić (bubnjevi), Alen Sinkauz (el. bas)."

CRI Orchestra svoje ishodište nalazi u eksperimentalnoj, konceptualnoj i game-play kompoziciji, oslanjajući se na autorske multidisciplinarne umjetničke prakse gdje dirigent/skladatelj gestama i znakovima komunicira sa ansamblom izvođača: "Conductionu" Lawrencea 'Butcha' Morrisa i Soundpaintingu Waltera Thomsona.

Povezane vijesti

• PUF: Soba portreta i Kome ljeto zvoni Vedrana Štimca
• Otvoren 27. međunarodni kazališni festival: POZIV NA POŠTIVANJE RAZLIČITOSTI I ISPUNJENA PRAZNINA
• PUF: Kazališna dvorana kao televizijska redakcija, ali i latinoamerička ravnica