Na Malom Brijunu, u sastavu Regionalne unije teatara - Rute, izvedena je predstava Beogradskog dramskog pozorišta "Švejk", uvijek vrlo aktualna, s izvrsnim ansamblom.

Naime, Kazalište Ulysses, kao i svake godine krajem kolovoza, dovodi najbolje od predstava iz regiona, uvijek pred iznimno brojnom publikom, a ovoga je puta to bilo u znaku predstave prema romanu Jaroslava Hašeka.

Nezavršeni satirični roman češkog pisca Jaroslava Hašeka objavljen je 1923. godine. Pisac je planirao da romani donosi šest dijelova, ali završio je samo četiri zbog smrti od srčanog udara 1923. Sva četiri dijela su objavljena u jednoj knjizi.

Kao što je poznato, radnja romana govori o češkom veteranu Jozefu Švejku i njegovim doživljajima u vojsci. Priča počinje atentatom u Sarajevu koji prethodi Prvom svjetskom ratu. Švejk je toliko uzbuđen služenju svojoj državi u ratu, tako da je oduvijek bilo teško definirati sam taj lik, koliko je tragičan, komičan, tragično-komičan, misaonost, introspekciju i ostale osobine.

Isprva je književna kritika potpuno "pokopala" roman smatrajući ga jeftinom komedijom za šire mase, no čitatelji su bili zadovoljni identificirajući se s nevinim i naivnim junakom koji pravi budalu od autoriteta oko sebe, kako je kritika u više navrata istaknula.

(Snimila: Vanesa Begić)

U oko sat i četrdeset minuta trajanja, predstava je cijelo vrijeme svojom dinamikom radnje u uzlaznoj putanji, a u režiji Veljka Mićunovića glume Ozren Grabarić, Milutin Milošević, Milutin Dapčević, Miloš Lazarov, Vanja Nenadić, Nataša Marković, Dunja Stojanović, Iva Ilinčić, Ivana Nikolić i Ivana Vukmirović. To je prije svega kolektivna predstava, predstava cjelokupnog ansambla, gdje svi glumci "drže" radnju.

Dojmljivi, upečatljivi monolozi, sugestivni dijalozi, kontinuitet dramske linije - uvijek snažne, bit su ove predstave koja je ispraćena višeminutnim ovacijama publike pristigle iz svih krajeva regiona.

Ovo antiratno djelo, gdje Švejk, sasvim osebujan, neobičan i po mnogočemu jedinstven protagonist donosi svoju "viziju" rata, uz misli o ljudima i životu općenito - zanimljivo je pogledati s današnje perspektive i spektra zbivanja. Kao što je vrlo zanimljiva i neobična galerija likova koju srećemo uz glavnog protagonistu, koji pak otvaraju posve druge svjetove, svjetonazore i priče. Ima tu i elemenata teatra apsurda, naziru se i neki Brechtovi elementi i momenti, a ratovi i stanje u svijetu čine to djelo utoliko aktualnijim, odnosno vidljiva je i zorna njegova atemporalnost.

U samoj predstavi prisutna je i svojevrsna (meta)kazališna komponenta, gdje je naglašena i terapeutska funkcija kazališta da kroz ironiju, pa i smijeh progovara o teškim trenutcima čovječanstva, pa i da ukazuje da čovječanstvo nije ništa naučilo od svih tih ratova i borbi. Vidljiva je i krhkost, kao i snaga pojedinca, te snaga krhkosti.

Predstava je pogodna za dublje semantičko iščitavanje dramaturških slojeva radnje. Činjenica da je izvedena na prirodnoj pozornici, uz minimalističku scenografiju i efektne i efikasne scenske rekvizite, samo su doprinijeli njezinoj snazi i estetici izvedbe.

Povezane vijesti

• Jedan šampion, to (ni)je onaj šampion
• Izvrstan dramski triptih za kraj