Neke stvari u životu uzimamo zdravo za gotovo. Posebice zdravlje i, uvjetno rečeno, sreću. I nismo niti svjesni koliko to vrijedi, živcirajući se zbog problema kod kuće, na poslu, prilikom čekanja redova, obavljanja nekih stvari, što se potom, s nekim vremenskim odmakom, ne čini i tako problematičnim, teškim.

No, bolest, prije svega bolest djeteta, kada se zna da će pomaci biti mali i neizvjesni, ako će ih uopće biti, nešto je najteže s čime se može suočiti jedna majka. Tada ništa drugo nije važno.

Redateljica i koreografkinja Mila Čuljak, uz dramaturginju Natašu Antulov, autora glazbe Adam Semijalca, uz izvrsnu Jelenu Lopatić na sceni, omogućili su u petak navečer, u komornom ambijentu Male scene Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, predstavu u koprodukciji Umjetničke organizacije Koautorska inicijativa OOUR i HNK-a Ivana pl. Zajca, zanimljivog i metaforičkog naslova "Down by law".

Iako sam naziv ima više različitih značenja, odnosno u jazzu je rezultat nečeg pozitivnog, uspjeha nakon napornog rada, u, kako je to koristio redatelj Jim Jamusch, zatvorskom žargonu označava kada vam netko čuva leđa.

No, u ovom je tekstu to nešto posve drugo, to je monodrama pisana kao impresija iz razdoblja rođenja dječaka Borisa. Dječak i bolest, kontrole, bolnice, operacije, malformacije, davanje, davanje i opet davanje, snaga na izmaku, ali bez odustajanja, sve je to prikazano u ovoj monodrami u znaku sjajne izvedbe Lopatić, toliko da se na trenutke čini kao da je to njezina priča. A to je Milina priča. To je priča o Borisu. I ne samo o njemu, nego o svim majkama lavicama i njihovoj malenoj i velikoj djeci koja se bore s bolestima.

''Pišući stremila sam ojačanju svakodnevice koja je donijela silinu emotivnog, organizacijskog, njegovateljskog i društvenog balansiranja. U želji da priča koja se izborila, kao i Boris, doprinese shvaćanju i podršci zajednice osobama s Down sindromom, tražila sam tijelo koje će ju ispisati, isplesti i isplesati.

Ovo je 55 minuta bliskosti, povezanosti, skrbi, nježnosti i razumijevanja prema svim familijama osoba s Down sindromom i svih nas'', veli Mila Čuljat. I to je u biti glavna nit vodilja ove snažne predstave, koja je možda mogla, istina, biti ispričana i na drugi način, treći, četvrti, ovisno o majci, djetetu, ali nevjerojatna je ta snaga poniranja u tako duboke emocije.

Nije uvijek lako gledanje tako snažne predstave, ali nakon gledanja, ostaje puno prostora za razmišljanje, promišljanje i analiziranje.

Kako je rečeno i u razgovoru s autoricom i glumicom nakon predstave uz umjetničkog voditelja kazališta Matiju Ferlina, ovaj tekst, cijela ove predstava je nastala i u svojevrsnoj uzročno-posljedičnoj terapeutskoj funkciji pisanja, gdje nije bilo uvijek lako prodiranje u tako složene aspekte ljudske duše, u ta bolna stanja.

Na razgovoru autorica i glumica su govorile o problemima s kojima se susreću roditelji djece sa zdravstvenim problemima, i kako to promijeni život u svakom segmentu, te kako čak i najmanji pomak raduje.

Povezane vijesti

• Krik za pravdom, ali i krik vlastite krivnje
• U srijedu u INK-u premijera predstave "Blak"
• INK: Otkazana večerašnja izvedba "Virginije Woolf"