(Foto CIUK)
Okrugli stol u sastavu druge Smotre pripovijedanja i kamišibaja naslovljen "Spika" održan je u Sveučilišnoj knjižnici, a pokazao je različite poglede o ulozi priča u suvremenom društvu uz razmjenu ideja i stvaranje novih spoznaja i priča.
Sudionici su bili doc. dr. sc. Danijela Blanuša Trošelj, doc. dr. sc. Dragana Špica, dr. sc. Vanja Marković, te pripovjedači i glumci Nikolina Baškarad i Aleksandar Bančić, a moderator okruglog stola bio je Hrvoje Bogojević.
- Kamišibaj je višeosjetilno kazalište, osmišljeno je i prilagođeno za djecu s intelektualnim poteškoćama, a vrlo ga je korisno upotrebljavati i interdisciplinarno, ne samo u nastavi hrvatskog jezika. Vrlo je velika uloga takvoga načina izražavanja, treba samo na pravilan i zanimljiv način prići djeci. Uvijek se puno govori o digitalnoj eri, koliko to utječe na djecu. Ekranizam, digitalni autizam nažalost nisu rijetke pojave, a neki roditelji prilikom upisa djece u prvi razred ističu da dijete ne govori hrvatski, ali zato govori engleski jezik i naučilo je to putem mobitela, igrica. Dakako, digitalni izvori imaju svoje prednosti, ali i nedostatke i treba to znati balansirati, kazala je Vanja Marković.
Danijela Blanuša Trošelj osvrnula se na terapijski element priče koji je prisutan oduvijek, te kako te priče djeluju preventivno, terapijski, te se najmlađi susreću s raznim temama. Naglasila je i važnost te potencijal priča za odrasle, ne samo za djecu.
- Priče otvaraju najviše vrata, kada čujete priču sličnu vašoj, to je ljekovita individualnost, naglasila je.
O pripovjednoj strukturi u Japanu govorila je Dragana Špica, koja radi na studiju Japanskog jezika i kulture u Puli te naglasila je da ta pripovjedna formula ima četiri cjeline: uvod, gdje se uvode glavni junaci, prikazivanje svijeta junaka, zatim se dolazi do obrata te na kraju finale.
- Često su to priče bez sukoba, bez konfrontacije, navela je govoreći i o filmu za djecu "Dječak i čaplja" i o strukturi toga filma te o karakteristikama junaka. Bilo je govora i o građenju mostova, o važnosti snažnih mostova između zemalja i kultura.
- Uloga priča je iznimno velika, to je dio folklora, baštine, folklor nije samo balun, te pjevanje na tanko i debelo. Ponekad se sam čin pripovijedanja gubi, zato sam pokrenuo taj projekt pripovijedanja, želim ići okolo i pripovijedati, upoznati ljude s tim dijelom baštine, a i da se ne izgube priče koje su naše none pričale, kazao je Aleksandar Bančić.
Nikolina Baškarad je sa sudionicama održala i igru, gdje su osmišljavale priče uz olovku kao pripovjedni alat, a priča je bila par rečenica o nonama, odnosno o pričama njihovih i naših nonica.