Premijera u ink-u
"Majka i dijete" u režiji Matije Ferlina: Figure u igri života
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Nova sezona pod nazivom "Oda mladosti" u Istarskom narodnom kazalištu započela je predstavom "Majka i dijete" Jona Fossea u režiji Matije Ferlina i u znaku velike scene koja se renovira zbog čega će se do daljnjeg sve predstave održavati na Maloj sceni. Ferlin je kao redatelj i novi umjetnički ravnatelj kazališta pozdravio publiku prije preksinoćne premijere te joj se zahvalio, kao što se zahvalio i kolektivu pulskog gradskog kazališta.
"Majka i dijete" priča je o majci i sinu i njihovom susretu nakon dugo godina, s tim da je ta vremenska provalija tek jedan od problema. Poznaju li se njih dvoje uopće, nakon svega, što znaju jedno o drugom?
Sudar svjetova
Sudar dva svijeta ne ogleda se samo u generacijskim razlikama i pojedinačnim razvojnim putovima oba lika nego i u stilu komunikacije. Sin je zatvoren, ukočen, gotovo nepomičan i priča koristeći najkraće moguće sklopove poput "da" i "ne", dok s druge strane majka ne može prestati pričati. Tu mi je čudna bila reakcija dijela publike koja se na premijeri prvo smijuljila kratkim Koranijevim replikama, a onda je hihot stigao i kao reakcija na Đokićine rečenice. Možda je mene napustio smisao za humor? Oba lika nevješto skrivaju nelagodu i kao da se boje priznati da imaju puno više toga zajedničkog od krvnog srodstva. Đokić se jako dobro snalazi u svojim monolozima, dok pak Korani pokazuje svoju snagu kroz "uvjerljivu šutnju", ako bih to ovako na prvu mogao opisati i prodorne poglede upućene liku majke, ali i cijeloj publici. U prvom dijelu lik sina je uglavnom okrenut leđima prema publici, no kako se sve više otvara (iako nikad ne doseže ni približnu razinu majčine brbljavosti) on biva okrenut prema publici. Možda je to slučajno i zapravo nema nikakve veze, ali djeluje efektno. I kad smo već kod detalja, ne znam spominje li se u izvornom tekstu referenca na jednu poznatu dramu Tennesseeja Williamsa, no radi se o komadu u kojem je davno i Jadranka Đokić, upravo na Maloj sceni INK-a, pokazala svoje već tada veliko glumačko umijeće.
Ključ pomirenja
Glumci, odnosno likovi su ti koji grade napetost u ovoj predstavi ne samo svojim riječima i njihovom intonacijom već i pokretima, koracima, premještanjem preko drvene plohe koja, zbilja ne znam zašto, ali me u jednom trenutku podsjetila na šahovsku ploču. Da, kao šah, ali sa samo dvije figure koje se sukobljavaju same, jedna protiv druge, nakon što su se svjetovi oko njih srušili.
Ta dva svijeta koja se u jednom satu sukobljavaju na pozornici, opisana su u naslovu kao "Majka i dijete", ali u suštini može se raditi i o nečemu i nekome drugome. U ovoj psihološkoj bici ne pobjeđuje onaj tko iskoristi tuđe slabosti nego onaj tko tko shvati u čemu su si slični, a ne različiti i na koncu nađe snage za pomirenje, za jedno »psihološko razoružavanje« onog drugog.
Tekst je preveo Dubravko Torjanac, dramaturginja je Vedrana Klepica, glazbu i dizajn zvuka potpisuje Luka Prinčič, a dizajn svjetla Elvis Butković. Reprize su u ponedjeljak i utorak u 20 sati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
