Raznim utopijama, koje su nastale iz društveno-socijalnih potreba te su na tragu toga i aktivističke, bavi se umjetnik Marko Marković čija je izložba do konca srpnja otvorena u Dnevnom boravku Rojca, a propituje ulogu umjetnika i mikrozajednice u globalnom svijetu. Rezultat toga su "Otoci utopije" koji prikazuju desetogodišnji istraživački rad o samoorganiziranim društvima u svijetu, s fokusom na autonomne modele samoupravljanja lokalnih i internacionalnih zajednica, komuna, aktivističkih pokreta i umjetničkih organizacija.

Marković predstavlja i performativne akcije određenih kolektiva kao djelovanja i komunikacije u javnom prostoru te se bavi strateškim modelima suživota. Različite su to vizije na koji način bi društvo trebalo izgledati i funkcionirati, to su ti "Otoci utopije".

Zapad i inferiorne zajednice

- Putovanje prema Otocima utopije dovodi nas u potragu za stvarnim i imaginarnim mjestima kao susretima preispitivanja strategija suživota, uzajamne pomoći i samoorganizacije koje određuju našu kolektivnu autonomiju i individualnu slobodu. Kolonijalne i imperijalističke sile uvijek nastoje pronaći i stvoriti mit o obećanoj zemlji, poput El Dorada, kako bi osvajanjem duhovnog i materijalnog prostora srušile civilizacije u kojima dominiraju preko nametnute vlasti i koje su na taj način dovedene do vlastitog izumiranja. Predstavljajući multikulturalnost unutar uloge dobročinitelja, takve strukture metodički predstavljaju moć zapadnog društva koje dominira nad inferiornim zajednicama koje se smatraju stranim, egzotičnim, barbarskim, drugačijim i otuđenim te ih iz tog razloga treba "očuvati". Terminologija utopije može se promatrati kao konstrukt europske percepcije, koja je predmet rasprave među današnjim misliocima i filozofijama anarhizma na svjetskoj ne-mainstream sceni, gdje raspravljaju o marginaliziranim manjinama vezano uz klasu, spol, rasu i etničke nejednakosti u društvu. Otpor takvim implementacijama kapitalističkog sustava koji konstantno mijenja oblik upravljanja, dolazi na mnogo različitih načina, stvarajući podzemne saveznike kooperativnih mreža koje štite ljudsko dostojanstvo, prirodni okoliš i kulturni krajolik, kaže Marković, jedan od najjačih hrvatskih performans umjetnika koji više djeluje na međunarodnoj sceni.

Takve supkulture i kontrakulture zahtijevaju promjenu životnih uvjeta, potragu za novim prostorima i prilikama, a teoretska pozadina im je literatura anarhizma Petra Kropotkina

Što je zajedničko tim društvima i što ih povezuje u vezama na daljinu iz cijelog svijeta?

- Svaka od utopističkih zajednica ima određenu viziju kako bi društvo trebalo funkcionirati te se oslanja na imaginativne futurističke ideje. Takve supkulture i kontrakulture zahtijevaju promjenu životnih uvjeta, potragu za novim prostorima i prilikama, objašnjava autor navodeći da teoretska pozadina dolazi iz literature anarhizma Petra Kropotkina koji u svojim znanstvenim radovima progovara upravo o tim koegzistencijalnim modelima suživota, pozicionira savezništva u ekstremnim uvjetima života, gdje ljudi i druge vrste postaju saveznici kako bi preživjeli i našli nove modele boljeg samoupravljanja.

Izložba donosi pregled raznih mikrozajednica, od aktivističkih poput Occupy Wall Street pokreta, čime započinje izložba. I autor je sudjelovao u tome 2012. godine te mjesec i pol dana boravio na ulici, razgovarao s ljudima i sve to dokumentirao. U New York je Marković otišao kao dobitnik Nagrade "Radoslav Putar" za najboljeg mladog umjetnika, za performans "Uzorno odijelo" u kojem je udružio snage s radnicima splitskog Dalmacijavina i tvornice tekstila Uzor, a kojim je ukazao na obespravljeno hrvatsko radništvo. No, umjesto planiranog šestotjednog boravka, u New Yorku se zadržao tri godine, a danas živi u Beču. Na izložbi tematizira problematiku pokreta koji je nastao protiv vodećih američkih banaka koje njihovi sudionici drže odgovornima za naglo osiromašenje svjetskog pučanstva i druge štetne posljedice globalne financijske krize.

Migranti u bečkom ZOO-u

U Ukrajini je umjetničkim aktivizmom progovarao kroz punk bend, dok je u Beču u kojem danas živi član umjetničkog aktivističkog kolektiva Auslander (pomalo pogrdna riječ za došljake). "Stvarali smo muzičku sound komunikaciju s orangutanima koji su u imperijalnom bečkom zoološkom vrtu primati - migranti, jer su dolazili iz drugih ZOO-a, iz drugih zemalja, a i kolektiv Auslander također je s migracijskim backgroundom", objašnjava Marković.

Kao uspješan primjer društveno-socijalne mikrozajednice navodi Komunu Fering u Austriji, nastalu 80-ih godina, kada je bivša vojna baza pretvorena u životni prostor, komunu s 200 ljudi. "To su mladi, obitelji, sredovječni ljudi različnih profila i struka. Zanimljivo je da su organizirani kao sociokratsko društvo i funkcioniraju na taj način. Imaju radne grupe koje se bave raznim stvarima, proizvodnjom drva i metala, uzgojem voća i povrća i proizvode kamp kućice koje prodaju na tržištu, vode umjetničke i kreativne radionice. Iz svih tih svojih zanimanja stavljaju novac u zajedničku kasu, to je dobar primjer alternativne ekonomije koja stvara nezavisan kapital od krupnog kapitala", kaže Marković.

"Otoci utopije" - desetogodišnji istraživački rad o samoorganiziranim mikrozajednicama

"Otoci utopije" - desetogodišnji istraživački rad o samoorganiziranim mikrozajednicama

No, kako krupni kapital, odnosno korporacije uništavaju zajednice, vidljivo je na potresnom primjeru samoorganiziranog društva domorodačke zajednice Zapatista. "U zemljama Latinske Amerike i Meksiku prema zajednicama se vode konstantni ratovi. Aktiviste za razliku od Europe, u južnoj Americi ubijaju. Korporacije koje dolaze iz Europe i SAD-a razbijaju i uništavaju te mikrozajednice, uzimaju teritorij i crpe prirodne resurse, crpe vodu kao najbitniju. Licemjerno je kada se Europa predstavlja kao dobročinitelj i poziva izbjeglice iz drugih zemalja i kontinenata, a u biti odlazi u zemlje koje su ekonomski slabije i tamo crpi resurse kako bi se moglo snabdjeti tu istu Europu. To se, primjerice, događa s Južnom Amerikom jer se cijeli svijet oprašta od naftnog goriva i ulazi u eru novih energetskih izvora, litijumskih baterija koje se sve više koriste za električna vozila. Litij se crpi iz zemlje u Južnoj Americi gdje nemilosrdno miču ljude i čitava sela u suradnji s lokalnom vlasti koja doslovno ubija stanovnike", otkriva Marković.

Krapan i Lungomare u Istri

Intrigantan je i isto tako potresan i slučaj Krapana u Istri, koji je na izložbi predstavljen kao primjer mikrozajednice samoorganiziranih stanara. Radi se o rudarskom mjestu u kojem su gašenjem rudnika ljudi ostali u kući bez stanarskog prava. "Kako su se države i sistemi mijenjali, stanari su uvijek u limbu. Oni nemaju stanarska prava, niti adekvatne uvjete za život", priča autor uz fotografiju koja prikazuje tu mikrozajednicu u koju je prije deset godina došao Poligon, regrutni centar za umjetnost, te oformio stvorio program "Krapan EU". Organizirali su stanare, 10-12 obitelji koje žive sa svojom djecom, rođacima. Tim projektom, koji je organizirala multimedijska umjetnica Branka Cvjetičanin, problem zajednice je izašao u javnost i ona je na taj način rehabilitirana.

U zemljama Latinske Amerike i Meksiku protiv samoorganiziranih zajednica vode se konstantni ratovi

- Krapan ne samo što vodi borbu za stanarska prava, stanari se bore i za pitku vodu. Labin, grad iznad Krapna, veći dugi niz godina ispušta kanalizaciju sive vode u potok iz kojeg Krapan crpi pitku vodu. Gradska vlast je rekla da će staviti filtere. Bilo je tu, naravno, malverzacija i korupcije. To je apsolutno gaženje stanarskih prava i ići će se na Europski sud pravde, kazuje Marković.

Navodi i primjer pulske inicijative za Lungomare. "Jako je bitno izlaziti van, na ulicu, i okupljati građanstvo, raditi javne plenume, izlaziti u javni prostor i stvarati diskusije i debatu te vršiti pritisak na vladajuće strukture koje žele pod svaku cijenu uzeti taj javni prostor za svoj profit. Javni prostor je namijenjen građanima i ljudima i ljudi se moraju boriti za to, poručuje Marko Marković.

Slikar, performer i punker

Marko Marković diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, u klasi Gorkog Žuvele. Osim slikarstva bavi se i drugim medijima: video, instalacije, ambijent, performans, happening, akcije i intervencije. Pokretač je i član umjetničke grupe Adistia. Sudjelovao je na brojnim izložbama, radionicama, festivalima i tribinama u zemlji i inozemstvu. Glavni je organizator festivala izvedbenih umjetnosti Dani Otvorenog Performansa u Splitu - DOPUST. Član je HDLU-a i frontmen performativnog punk/noiz/electro benda Ilija i Zrno Žita.

Povezane vijesti

• Marko Marković: Izvrnute piramide moći
• Za umrežavanje rudarskih centara diljem Europe
• Vukovar je bio industrijski i radnički grad