U pulskoj Galeriji Makina na izložbi "Punk's not dead" mogu se vidjeti portreti poznatih i nažalost preminulih punkera koje je izradio zagrebački autor Krešimir Golubić poznat pod umjetničkim imenom Leon GSK. Sa zidova galerije do 27. svibnja posjetitelje će "promatrati" Joe Strummer, Sid Vicious, Ian Dury, Ian Curtis, Kurt Cobain i druga velika imena scene među kojima se ističu i dva portreta legendarnog Puljanina, pjevača KUD Idijota i sindikalnog vođe Branka Črnca Tuste.

Pomalo je ironično da se izložba koja u naslovu citira poklič "Punk nije mrtav" bavi portretima mrtvih legendi ovog glazbenog pravca koji, doduše, odbija reći završnu riječ više od 40 godina nakon što je zatresao svjetsku scenu, ne samo onu glazbenu.

- Svi ti ljudi su pokojni, ali nisu mrtvi, oni su tu jer punk nije mrtav. Možda tih ljudi nema fizički, ali s nama su, tu su i kroz moje slike. Zatvorio sam krug odrastanja, ljubavi prema muzici, svoje mladosti. Osjetio sam potrebu da to napravim i zahvalim se svima na toj ljubavi koja se stvorila kroz muziku i kroz sve. Taj moj hobi koji je bio cijelo vrijeme negdje prisutan sada sam kanalizirao u punk rock smjeru, kaže Golubić koji je s 13 ili 14 godina počeo slušati punk. Vrlo brzo nije bio samo običan slušatelj, nego je otkrio fanzine, nezavisne etikete. Krajem 1980-ih s prijateljem je počeo raditi fanzin. To mu je bila prilika da upozna puno ljudi iz bivše države, s njima se dopisivao, razmjenjivao fanzine, ploče, kazete i slična izdanja. To je trajalo do početka devedesetih kada je počeo rat. Tada je sve zamrlo, ali ljubav prema muzici je ostala.

(Snimio Dejan Štifanić)

Ovo je treće predstavljanje izložbe "Punk's not dead", nakon Zagreba i Ljubljane. Pula zauzima važno mjesto u Golubićevom odrastanju i fascinaciji punkom, a prvi ju je put posjetio 1987., u sklopu školskog izleta, kada je bio u sedmom razredu.

- Tada sam već slušao punk, došao sam u Pulu i prvo što sam skužio je hrpa grafita "Punk", "Punk's not dead", "Ramones", "Sex Pistols". Rekao sam, pa ovo je ludo sve... To je moj prvi doticaj s Pulom i zato mi je posebno drago da sam tu sa ovom svom izložbom, prisjeća se s osmjehom.

No, što je s punk scenom danas?

- Scena je živa i neki novi klinci su tu došli. Uvijek će svi reći da je prije bilo bolje, ali hrpa bendova i dalje svira, postoji hrpa ljudi. Prebacilo se to na neke društvene mreže i super mi je interesantno na Facebooku čitati priče starih punkera koji su prije mene slušali muziku, putovali po koncertima. Isto tako se i meni javlja puno novih bendova, i to iz Njemačke, Engleske, Brazila, Meksika... Njima se sviđa to što radim. Poslušam ih na YouTubeu i kužim da to ide dalje kao što je nekada išlo, kaže Golubić.

Kod njegovih radova osim teme zanimljiva je tehnika u kojoj je napravio portrete.

- To su klasične šablone, to me oduvijek privlačilo, još kada sam ih osamdesetih vidio po Zagrebu. Bilo ih je vrlo malo i sve je nekako nestalo devedesetih. Inače crtam grafite 30 godina, ali negdje 2013. sam se odlučio vratiti šablonama i išao proučavati kako se to radi. Izrežem motiv koji želim na papiru i onda preko tog papira crtam sa sprejevima i dobijem sliku. To se u svijetu naziva stencil art, a kod nas umjetnost crtanja šablone, objašnjava Golubić.

Povezane vijesti

• Večeras u Makini predavanje Hassana Abdelghanija
• Industrijski pejzaži kao čista umjetnost
• Djevojke "zapele" između mladosti i odrastanja