U Multimedijalnom centru otvorena je izložba »Boogie-Woogie«, riječkih autorica Silvane Konjevoda i Izabele Peculić Stančić. Na otvorenju izložbe o njihovom je stvaralaštvu govorila povjesničarka umjetnosti Elizabeta Rogović, kazavši kako ih, osim strasti prema umjetnosti i stvaranju, povezuju studentski dani kao i životna i profesionalna vezanost za rodnu im Rijeku.

Perfekcionizam i odmak od njega

- Ugao riječke ulice Blaža Poliča i Krešimirove mjesto je gotovo svakodnevnih susreta Silavne i Izabele. Njih dvije u likovnom izrazu gotovo ne mogu biti različitije. Silvana je u svojim promišljanjima i propitkivanjima spontana i iskonska, a Izabela rafinirana i precizna. U pitanju su naime, dva pola estetike. Silvanin taktilan, snažne strukture nasuprot Izabelinom iščišćenom, liričnom. Silvana svojim sliko-objektima zadire u polje kiparstva, Izabela inscenacijom u polje instalacije.

(Snimila Nina Orlović Radić)

Dok je kod Izabele prisutna težnja k perfekcionizmu kod Silvane je odmak od istog čak i poželjno, zapisala je u katalogu Rogović, dodajući i da dvije autorice povezuje grad, generacijska pripadnost, česti susreti, mondrianovski šareni kružići te dubinski promišljena i višeznačna umjetnost. Rezultat tih sličnosti i razlika je ova izložba, koja je baš kao i boogie-woogie, razigrana, šarena, plesna, s dozom sjete i bluesa u podtonu.

Govoreći o stvaralaštvu Peculić Stančić, povjesničarka umjetnosti Elizabeta Rogović veli kako posljednjih godina kod ove umjetnice dominira kolorit kao glavni element likovnog izražavanja.

- Danas imamo priliku vidjeti radove iz njena tri ciklusa - »Korijandoli« (to su monokromatske slike crno-bijele na kojima autorica intervenira na način da im dodaje kružiće, korijandole, konfete koje se obično vade u trenucima zabave, sreće i veselja). No, tu autoričin stvaralački proces ne staje u trenutku kada završi sliku. Sljedeći korak je postaviti slike u izložbeni prostor i to je po riječima autorice neverending story. Naime, njezin se kontinuirani postupak gradi na onom što je već stvorila i ostavlja prostor za dalje. Ne stavlja točku na i, već usmjerava fokus na samo stvaranje kojeg tretira poput happeninga.

(Snimila Nina Orlović Radić)

- Druga dva ciklusa »Experience colours« i »Color Therapy« plod su njenog minucioznog, temeljitog rada. Serija knjižica »Color Therapy« ukoričeni su monokromatski obojeni listovi kombinacijom kojih Izabela stvara meditativne sveščiće, u kojem je svaki list oslikan pažljivo i potom objedinjen u svojevrsne intimne likovne dnevnike.

U trećem ciklusu pod nazivom »Experience colours«, umjetnica se predstavlja kombinacijom besprijekorno obojenih slikarskih platna koja ne postavlja na zid, već na blago uzdignutu površinu nad tlom što joj ostavlja mogućnost veće kontrole samog postava.

Za razliku od rafinirane Izabele, Silvanin je rad snažne strukture, ističe Rogović, navodeći i da je umjetnica nekonvencionalna u korištenju slikarskih elemenata.

- Uporabom apstraktnog likovnog jezika i profinjenog kolorita ne slijedi vanjske uzore, ne zanimaju je ni priroda i društvo, kao ni teorija, već gradi isključivo na odnosu slika-promatrač, objašnjava Elizabeta Rogović, dodajući i da je važno istaknuti kako umjetnica nadilazi plošnost slike i gradi slike-objekte naglašavajući pri tom njihovu materijalnost, materičnost i slojevitost dodatno ih akcentirajući izborom materijala.

- Iz nađenih, odbačenih predmeta služeći se materijom slikarskog nosioca kao nečim potpuno realnim i fizičkim stvara slike-objekte malih, intimnih dimenzija, koje su samo minijature po formatu ali ne i po poruci koju šalju. Svaka minijatura je zaokružena priča, baš kao što su to i sugestivne slike većih dimenzija kojima autorica jednako suvereno vlada.

Viši nivo

- Kombiniranjem materijala, ali i slikarskih postupaka, intuitivno,neplanski, iz sebe i svojevrsnu igru predmetima oduzima njihovu primarnu funkciju i stavlja ih u novi kontekst, i njihovo poslanstvo uzdiže na viši nivo. Posjetitelje poziva na igru, na interakciju s radovima koji nisu u ulozi dekorativnog predmeta, već oponašaju zbilju. Oni su tu u funkciji okidača, nove stvarnosti koju svatko treba pronaći za sebe.

(Snimila Nina Orlović Radić)

Kad smo već kod stvarnosti koju svatko treba pronaći za sebe, ima li bolje prilike za nju, od one koju trenutno u rovinjskom MMC-u pružaju ove dvije umjetnice?! Ne znamo, ali ono što znamo je to da je izložbu »Boogie-woogie«, organiziralo Pučko otvoreno učilište Rovinj kao i da se može pogledati do 8. studenog.

Povezane vijesti

• "Umjetnik na odmoru 2015." i "Gorgona" u Zagrebu
• ISTARSKE CRKVE: Bogatstvo sakralne arhitekture Istre zabilježeno objektivom Siegfrieda Schwarza
• U Multimedijalnom centru postavljena je izložba "Zaklon od neba" Lidije Šeler