"ANATOMIJA SLIKE"
U Galeriji Hermana otvorena izložba Libera Kokotovića
(Snimio: Ian Tataj)
Pulska Galerija Hermana ugošćuje novu seriju radova pulskog umjetnika Libera Kokotovića pod nazivom »Anatomija slike«, koja je otvorena u subotu.
Problem
Radi se o desetak uradaka koji leže na granici kartografije, slikarstva i kolaža. Umjetnik je uzeo kao bazu rada stare karte Pule i Puljštine, pa se tako može na pojedinima naći toponimi poput Premanture, Pomera ili pulskog zaleđa, na koje geografske karte Kokotović potom kolažira plohe, te ucrtava svojevrsne nastavke na geografska obilježja poput izohipsa tla. Tako se, primjerice, uz Premanturu krajolik nastavlja u nekom nepredvidljivom smjeru, a more postaje crna ploha.
- Ovo je vrsta eksperimentalnog slikarstva u kojem sam pokušavao od više radova, napraviti jedan - od jedne slike, karte, napraviti jednu. Zašto zovem to »anatomijom«? Od svake karte napravio sam dvadesetak slika - svaki detalj može postati više radova, kaže Libero Kokotović.
Uistinu, nekolicina se kartografskih prikaza ponavlja, no varira kao da se krajolik mijenja uslijed nekakvih kataklizmi ili tijeka vremena. Kokotović se ovdje poigrao i s kompozicijom, i s tehnikama, uzimao i rezao stare karte koje je imao pri ruci, i na koncu stvorio neke nove dojmove poznatim lokacijama. Ova »nova kartografija«, umjetnička kartografija, nastavak je na seriju s kojom je Kokotović i započeo svoju likovnu karijeru, a njegova se fascinacija eksperimentalnom umjetnošću može u Hermani razgledati još neko vrijeme.
- Dobro došli na izložbu mog dragog prijatelja Libera, da ne kažem, Kokotovića. On ima isti problem kao i ja: sve mu je zanimljivo, i u svemu je dobar. To je problem jer te ljudi moraju svrstati u neku ladicu. Ako ne si - »nesvrstan«. To je problem u psihičkom smislu, za one koji promatraju. A oni koji rade, rade neovisno o tome. Ako te pita da pišeš, trebaš pisati, ako te pita da slikaš, slikaš, radiš eksperimente, kaže Vedran Šilipetar.
Teško je biti umjetnik
On smatra da je teško u današnjem društvu biti umjetnik, jer se mora biti super-mlad, super-zgodan, a vjerojatno i umrežen.
- Moja »izgubljena generacija«, ona između poraća, najteže je prošla. Libero je pak živio u režimima u kojim se, kao umjetnik, moglo nešto i naglodati, sugerira Šilipetar koji kaže da je Libero sklon modernizmu, avangardi, filozofskom promišljanju, i tekstualizaciji u likovnoj umjetnosti. »On je, koliko god to nevoljko kažem, angažirani umjetnik. No, što je danas angažirani umjetnik? To je onaj tko postavlja pitanja«, pojašnjava Šilipetar.
Serija »Anatomija slike« redefinicija je slike kao takve, smatra on.
- Libero uzima toponime i karte i tu se poigrava s toponimijom. Daje nove vizuru predlošku, kojem daje vlastiti izričaj. Dobar čovjek koji postaje još boljim umjetnikom, zaključio je Šilipetar.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
