(Snimio: Zvonimir Guzić)
U umaškoj MMC galeriji postavljena je izložba »Bestiario« talijanske umjetnice Francesce Martinelli. Autorica slika, profesorica je povijesti umjetnosti na Pučkom sveučilištu u Trstu tako da je velik broj njenih studenata došao na svečanost otvaranja u Umag. Od ostalih uvaženih posjetitelja nazočni su bili dopredsjednik tršćanskog Narodnog sveučilišta Paolo Rovis, glavni tajnik istog sveučilišta Fabrizio Somma, Giovanni Coviello generalni konzul Italije u Kopru, rektor učilišta Basilicata iz Potenze, umjetnik i slikarski kritičar Luka Stojnić i dogradonačelnik Buja Corrado Dussich.
Francesca Martinelli svojim djelima širom otvara vrata drugih svjetova, kršeći klaustrofobična pravila našeg življenja u »normaliziranom« svijetu. Dopuštajući da san kontaminira stvarnost, kao u procesu alkemijske mutacije. Njezin ikonografski sustav uključuje poetsku liriku i psovku. Kako je istaknuo novinar i pisac Alessandro Mezzena Lona; »njezina djela, bez podizanja oltara nemogućim božanstvima, otvaraju pogled na uzorak ljudskih sudbina u kojima je sve moguće. Čak i ispreplitanje priča u kojima sveci i zemljoradnici, vile i ubojice dijele isti jezik s grotesknim sirenama antropomorfnim cvijećem. Ikonografski jezik kojim čvrsto privezuje za riječi uznemirujuće svjetovne epifanije unutarnjeg svemira istinski originalnog umjetnika i pisca.
Francesca Martinelli svojim istraživanjem preispituje temu disharmonije, kaosa između erosa i thanatosa. Izražava važnost revolta protiv utvrđenih stvari, protiv mjera, protiv reda. Vizija svijeta koja rehabilitira fantastično, melankolično, kaos nauštrb »pravnog poretka«. Projekt je ovo čiji je cilj sugerirati promatraču novi pogled na svijet. Onaj koji u sebi promišlja ranu, frakturu, bolest i nered. U estetskoj dimenziji romantizma taj osjećaj slikarici dopušta da se upravo zbog svoje patnje, smatra uzvišenom i čistom dušom, superiornom nad stvarima ovdašnjeg svijeta zbog svoje osjetljivosti za granicama ljudske konačnosti. Smatrajući se »izabranom« ona se može iskupiti od društvene isključenosti koju joj nameće društvo usredotočeno na proizvodne vrijednosti, prenoseći svoje bolno iskustvo kroz medij mašte i stvaranja. To su središnji aspekti i teme u djelima autorice. Njezin je projekt jedinstven u svojoj originalnosti, snažnoj i svestranoj osobini čiji je ton uvijek prepoznatljiv.
- Iako sam Francescu upoznao nedavno, kao da je poznam godinama. Na njenim slikama se da lako iščitati poruka, za razliku od nekih koji nemaju što poručitiGledajući ove slike podsjetile su me na američku prijeratnu povijest i u njoj sam prepoznao duh indijanaca, koji se negdje izgubio i teško ga pronalazimo u današnjem vremenu. Kod Francesce je on prisutan, rekao je likovni kritičar Stojnić.
Autorica se zahvalila svima na dolasku i što kroz njene slike i izložbu prihvaćaju njen svijet ističući da ovaj trenutak ne pripada njoj nego publici.
Najveću inspiraciju u radu pronalazi u svojoj prabaki čije priče čine većinu tema njenih slika. Zahvala je išla i ustanovi Festum, kao domaćinu izložbe, na prekrasnoj i profesionalnoj organizaciji.
Izložba će se moći pogledati do 16. kolovoza, a financirana je sredstvima ustanove Festum, Grada Umaga, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, regije Friuli-Venezia-Giulia i Narodnog učilišta u Trstu.
Francesca Martinelli, vizualna umjetnica i performerica, profesorica povijesti umjetnosti i primijenjenih umjetnosti na Pučkom sveučilištu u Trstu. Rođena u Udinama, živi i radi u Trstu. Dobitnica je nagrade Mercurdo na Bijenalu apsurda u Castelvetro di Modena 2009. godine. Godine 2016. debitirala je u Porti Poetici na manifestaciji Stanza della Poesia u Duždevoj palači u Genovi gdje je predstavila svoj književni-umjetnički projekt. Prije nekoliko godina predstavlja Parmu - grad kulture u Muzeju Guatelli. 2022. godine, odabrala ju je Galerija suvremene umjetnosti MACC u Cagliariju gdje izlaže u kolektivu Metamorphosis u dijalogu s djelima Salvadora Dalija.