PULSKE GALERIJE
Umjetnička mreža bogatija za još jedan izložbeni i produkcijski prostor, a još se može širiti
(Snimio Duško Marušić Čiči)
Prošli tjedan u Laginjinoj ulici, ondje u kutu između Istarskog narodnog kazališta, Doma hrvatskih branitelja i podnožja Stuba Jurine i Franine otvorena je Galerija Novo te je Pula dobila još jedan prostor za kulturu. Pored raznih ugostiteljskih i trgovačkih objekata koji stalno niču po gradu, Pula je, eto, dobila još jedan izložbeni i produkcijski prostor. Ako bi krenuli od Giardina u krug 500 metara od centra zaokružili bismo područje na kojem se nalazi skoro 30 galerija i izložbenih prostora.
Muzeji i galerije u Puli
Ako bi išli nekim redom od istoka prema zapadu tu su Galerija Studentski, galerija Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika, galerija Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, Društvo arhitekata Istre, galerija Vincent iz Kastva u INK-u, Hermana, Dom hrvatskih branitelja, Srpski kulturni centar, Cvajner, Europski centar za mir i razvoj, Makina, Poola, Udruženje likovnih i književnih stvaralaca Istre, Gradska galerija, Muzej suvremene umjetnosti Istre, Rock galerija, Povijesni i pomorski muzej Istre, Zerostrasse, Arheološki muzej Istre, C4, C8, Sveta srca, Amfiteatar, Memo muzej i konačno s druge strane Monte Zara je Rojc s Dnevnim boravkom i Karlobarom. Možda sam i nekoga zaboravio.
Ti prostori, za koje napominjem da se nalaze u nečem što bi mogli obuhvatiti pod pojmom centra grada, ne postoje samo formalno, uglavnom su stalno aktivni, netko više, netko manje, ali u njima se tijekom godine redovito nešto događa. Doduše, reći će bolji poznavatelji prilika, ta aktivnost se iscrpi nakon otvaranja kada se okupi vjerna publika, ali opet, određena dinamika postoji. Kako privoljeti ljude da u galerije dođu u većem broju nakon otvaranja, pitanje je za nekog tko se osim u kulturu razumije i u socijalnu psihologiju, možda čak i marketing. No, ipak, ako imamo otprilike 25 mjesta u kojima se pojedinačno, u nekim razmacima od dva do tri tjedna, nešto organizira (to je neko prosječno trajanje izložbe), dobijemo jedan sasvim lijepi niz učestalosti kulturnih događanja, a u ovu jednadžbu nisam uvrstio Kino Valli (čije predvorje također služi i kao izložbeni prostor), INK sa svojim predstavama i koncertima, Klub Pulske filmske tvornice, Malo rimsko kazalište i naravno jednu i jedinu Arenu. Pulske ulice i trgovi u centru ponekad imaju što za ponuditi ako ih ne iznenadi kiša. Nije loše za grad od pedesetak tisuća ljudi.
Kontinuitet i učestalost kulturnih događanja, pogotovo izložbi, nije jedina stvar koja na jednoj razini koja je veća od geografske povezuje centar Pule. Otvorenje Galerije Novo pokazala je da se pulska umjetnička scena podržava, da ima svoju publiku i to publiku koja se ne drži određenog kruga već posjećuje razna mjesta iako oni koji često prate ovakva događanja već znaju koga mogu očekivati na kojem mjestu. Na koncu, svatko ima svoje preference, ali pulska scena dobro je povezana i nije razjedinjena. Na otvaranju Galerije Novo vidio sam ekipu iz obližnjeg HUIU Bloka, ali i ekipu koja pohodi Makinu i Poolu, kao i neka poznata lica iz Rojca. Ne znači da je uvijek ista ekipa na svim mjestima, ali nije niti da se svatko drži svog dvorišta. Uostalom, pokretanje Galerije Novo rezultat je zajedničkog pothvata četiri udruge - Metamedij, Labin Art Express, Faro11 i Atanor i podrške Grada i Županije. Zanimljivo je i da je nova galerija otvorena mjestu gdje je nekad bila knjižara.
Kada se govori o sinergiji publike i organizatora kulturnih događanja možda najbolji primjer s tim u vezi u zadnje vrijeme ne dolazi s izložbe koliko s projekcije filma Roberta Paulette "Gozba" održane početkom rujna na premanturskoj placi gdje je ekipa iz Pule pohrlila kako bi vidjela što je ovaj poznati slikar sada smislio.
Protočno i povezano
I nisu došli samo ubiti vrijeme, nego i komentirati ono što su vidjeli s autorom i razmijeniti mišljenja. Bilo je to poput jedne neformalne konvencije ljubitelja kulture i umjetnosti (i dobre zakuske).
Dakle, postoji jedna fina protočnost i povezanost. To je znak da ima još mjesta za širenje pulske kulturne mreže, a bilo bi sjajno kada bi galerije uspjele okupirati i dio pulske periferije kao što su neke to već stidljivo pokušale učiniti. Iz nekog razloga prostor izvan pulskog središnjeg kruga baš i nije plodno tlo za neke trajnije kulturne inicijative. Galerije i izložbe su dobre baš zato jer povezuju ljude, pored toga što služe za prezentaciju umjetnosti koja se, na kraju krajeva, ne mora svima dopasti.
Jedini problem, ako se to problemom može zvati, je što će se s još jednom galerijom na popisu, organizatori morati još bolje usklađivati i dogovarati da se ne dogodi se dvije ili tri izložbe otvore istovremeno kao što se još uvijek ponekad događa.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
