spomendan mučeništva
ZRCALO VREMENA: ZVIŽDAČ KOJEM JE ZA OSVETU ODRUBLJENA GLAVA
Rovinjska župna crkva sv. Jurja i Eufemije čuva iznimnu ikonu, temperu u drvu, autora Emanuela Zanfunarija, sa središnjim likom Ivana Krstitelja i ciklusom malih ikona koji uprizoruju svečev životopis, od rođenja do pokopa bezglava tijela
Rovinjska ikona - sv. Ivan Krstitelj
Prema katoličkom kalendaru u ponedjeljak, 29. kolovoza, spomendan je mučeništva Ivana Krstitelja, Isusova krstitelja i prethodnika, sveca koji nakon Bogorodice ima najviše blagdana u liturgiji istočne i zapadne Crkve: katolici se spominju dana njegova rođenja, Ivanja (24. lipnja), i njegove smrti (29. kolovoza). On je ujedno posljednji starozavjetni prorok, pustinjak i asketa, prvi svetac u Crkvi.
Ivan nosi naziv Krstitelj jer je u rijeci Jordanu krstio Isusa. Rodio se u En Keremu kod Jeruzalema kao sin starozavjetnoga svećenika Zaharija i Elizabete, rođakinje Bogorodičine. Roditelji su ga dobili u poodmakloj dobi, a starcu Zahariju rođenje sina navijestio je arkanđeo Gabrijel i rekao da će mu se zvati Ivan (Bog je milostiv). Zaharije je zbog svoje i Elizabetine poodmakle dobi sumnjao i zanijemio. No, pri susretu trudne Bogorodice i Elizabete zaigralo je u Elizabetinoj utrobi dijete pred Kristom kojega je pod srcem nosila Bogorodica.
Ivan se rodio pola godine prije Isusa, a još se kao dječak povukao u pustinju živeći asketskim životom, hranio se skakavcima i divljim medom, oblačio je kostrijet od devine dlake. Prvi je put javno govorio "pred Izraelom 29. godine" te je skupljao učenike, propovijedao na Mrtvom moru, u Jordanu, kod Beth Šeana i tražio unutarnji preporod, pokajanje i pokoru. U znak duševnoga preporoda krštavao je u Jordanu.
Pretkazao je Kristov dolazak i prepoznao ga u osobi Isusa kada je Isus došao u Jordan Ivanu da ga krsti.
O mučeništvu Ivana Krstitelja pišu evanđelisti Matej i Luka, a najopširnije Marko. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.
Marko piše: "Herod je, naime, zapovjedio da Ivana okuju u lance i bace u tamnicu zbog Herodijade, žene Herodova brata Filipa. Herod ju je uzeo za ženu, a Ivan ga je opominjao: 'Nije se dopušteno ženiti ženom vlastitog brata'. Herodijada je zato zamrzila Ivana i htjela ga je ubiti, ali to nije mogla učiniti, jer je Herod poštivao Ivana. Znao je da je svet i dobar čovjek i zato ga je štitio. Iako bi se uvijek uznemirio kad bi razgovarao s Ivanom, Herod ga je rado slušao".
Naposljetku se Herodijadi pružila prigoda. Herodu je bio rođendan te je priredio gozbu za svoje dvorane, visoke časnike i najuglednije građane Galileje. Herodijadina kći plesala je za Heroda i njegove uzvanike i svima se svidjela. 'Traži od mene što ti drago,' reče kralj djevojci, 'pa bila to i polovica mojega kraljevstva, i dat ću ti što zatražiš!'
Djevojka iziđe i upita majku: 'Što da tražim?', a ona odgovori: 'Traži glavu Ivana Krstitelja!' Djevojka požuri natrag kralju te mu reče: 'Hoću da mi daš glavu Ivana Krstitelja na pladnju, i to odmah!' Kralj se ražalostio, ali ne htjede ju odbiti zbog zakletve izrečene pred uzvanicima. Odmah naredi krvniku da donese Ivanovu glavu. Krvnik ode u tamnicu, odrubi Ivanu glavu te je na pladnju dade djevojci, a ona ju odnese majci. Kad za to doznaše Ivanovi učenici, dođu uzeti njegovo tijelo da ga polože u grob".
Današnjim rječnikom, rekli bi da je Ivan Krstitelj, Isusov rođak, bio – zviždač, moćnicima se usudio javno spočitnuti njihove grijehe i nepodopštine.
Krstitelj se pojavljuje u ikonografiji kao dijete (San Giovannino), kao isposnik: odjeven u haljine od devine dlake, ovčje ili kozje runo, a na mozaiku u porečkoj Eufrazijevoj bazilici, iznimno u tigrovom krznu. U pravoslavnoj ikonografiji najpoznatiji, a vjerojatno i najstariji primjeri ikona tipa kefalofor?s (svetac kome je odsječena glava i koji drži svoju glavu) jesu ikone sv. Jovana Krstitelja Preteče. Nekad se predstavlja s odrubljenom glavom koju drži na pladnju u ruci, ili je ispred njega. Najčešće se prikazuje kao asketska figura u pustinji.
Rovinjska župna crkva sv. Jurja i Eufemije čuva iznimnu ikonu, temperu u drvu, autora Emanuela Zanfunarija (Krf, oko 1570. – Venecija,1631.), sa središnjim likom Krstitelja i ciklusom malih ikona koji uprizoruju svečev životopis, od rođenja do pokopa bezglava tijela. Ikona ima oblik pravokutnika, središnje polje uokvireno je sa šesnaest manjih polja, a sve su scene popraćene grčkim i latinskim tekstovima.
Svečev je lik uspravan, odjeven u kratku haljinu devine dlake. Stoji na oštroj stijeni okružen golim brdima. Desnom blagoslivlja, lijevom rukom drži odmotani svitak na kojem piše: "Pokajte se, jer se približava kraljevstvo nebesko". Na tlu su atributi i simboli: sjekira i njegova odrubljena glava.
Sjekira je aluzija na govor farizejima o stablu koje će biti posječeno i bačeno u vatru jer ne donosi ploda. U dnu slike, uz desnu svečevu nogu, slikar je ostavio svoj potpis "ruka Emanuela Zanfunarija". Bočnim scenama Zanfunari je pokazao izuzetnu teološku potkovanost i slikarsku vještinu. Scene obiluju detaljima, pa i zapadne ikonografije, ali je rovinjska ikona ipak u cjelini dominantno bizantske provinijencije.
Na slikama se ističu dva detalja: mali đavao nešto šapuće Salomi u uho; Saloma pak u sve tri scene ima raskošnu odjeću, za razliku od majke Herodijade koja u jednostavnoj odjeći djeluje mlađa od svoje kćeri. Ova ikona, koja se nalazi u sakristiji rovinjske župne crkve, prema predaji je iz crkve sv. Ivana Krstitelja u Rovinju, koja je srušena 1840. godine. Restaurirana je dvaput: 1846. talijanski slikar Giacomo Tonegutti, te 2008. Nelka Bakliža u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu. (Izvor: Slikarska baština Istre, Zagreb, 2006.).
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
