Istarski kalendar Jurina i Franina za 2023. godinu, 69. izdanje, bit će predstavljen u srijedu, u porečkom kazalištu. Ovaj tradicionalni istarski zavičajni godišnjak slavi 100. rođendan: prvi broj tiskan je koncem 1922. za 1923. godinu. 

Prvi broj tiskan je u Trstu u nakladi političkog društva Edinost, utemeljeno 1874. godine, na 125 stranica pod nazivom: "Narodni koledar za Istru. Jurina i Franina za prostu godinu 1923. Sa slikama. Cijena 3 lire".

Lunarij štampevan pod starost

Naslov je dobio po likovima Jurine i Franine, istarskom čitateljstvu tada već poznatih komentatora suvremenih prilika, oblikovanih desetljećima ranije u Našoj slozi.

Zanimljiv urednički poduzetnički potez: na prvim stranicama koledara tiskani su oglasi Istarske Posujilnice u Puli, utemeljene 1892. (naš narodni novčani zavod) te Ljubljanske kreditne banke (Podružnice u Trstu) pa slijedi dijalog Jurine i Franine, koji će se pojaviti još dvaput, kada će se osvrnuti na 1922. godinu i na poduhvat tiskanja koledara, Pratiku.

Franina i Jurina razgovaraju:

Fr.: Ki bi nam, Jurino, bil nedanput rekal, da ćemo mi dva pod starost lunarij štampevat!

Jur.: A ki bil pred deset let rekal Franc Jožefu, da će prit vreme, kada će se va njegovem Beče škatulica fulminanti prodavat po tri tisuće krun? Celi je svet danaska z goru kopiti: kamo pogledaš, ne vidiš nego mirakoli oko sebe. Ča j'bilo gore, to je sada dole, a ča j'dole, to je sada gore.

Karikatura Jurina i Franina

Slijede tekstovi kada počinju godišnja doba, djelomične i potpune pomrčine Mjeseca i Sunca, koji su zapovjedani blagdani (među ostalim, sve nedjelje), pa koji su državni praznici u Italiji i Jugoslaviji te neizostavno kakvo će biti vrijeme. Predstavljena je kraljevska kuća u Italiji, njegovo veličanstvo Vittorio Emanuele III., supruga Crnogorka Jelena, petero djece, kraljeva majka, bratunčad.

Osnova koledara su mjeseci (pisani univerzalnom i hrvatskom inačicom). Svaki mjesec podijeljen je u šest stupaca: datum i svetac/blagdan za katolike, to isto za pravoslavce i pisano ćirilicom te opširan popis narodnih imena. Usto, za svaki mjesec opisane su mjesečeve mijene i vremenske prilike.

O našem Balkanu

Nakon decembra/prosinca slijede informativni tekstovi: Što prorokuje stogodišnji kalendar? Što mora valjan gospodar u pojedinim mjesecima raditi? (S napomenom: s obzirom na toplije podneblje nekih dijelova Istre vrše se mnoge poljske radnje ranije nego je ovdje navedeno). Što se plaća na pošti za pisma i pakete? (Paketi ne smiju težiti više od 5 kg. Ne primaju se paketi jedino u Rusiju i Tursku).

Grafički je istaknuta rubrika „Pouka i zabava“ u sklopu koje je opširan članak „Kako se je naš narod u Istri održao u prošlosti“. Zanimljiv je člana „Krsno ime“ (Tko krsno ime slavi, onome i pomaže) pa „Dvije riječi o gojenju kokoši i uopće o peradarstvu“ (Peradarstvo nije ni iz daleka kod nas razvijeno u onoj mjeri, kako bi to bilo pravom očekivati i od našeg naroda i od položaja naše zemlje. Ono se smatra kao uzgredna grana gospodarstva te je prepušteno samo ženama i to uglavnom samo u ladanjskom svijetu. Iz njega pokriva gazdarica skoro sve svoje manje kućne potrebe, a donekle i jedan dio kućne hrane. Taj nemar i neznanje od velike su štete i po hranu našeg naroda i po njegovo gospodarstvo).

Čitatelji su saznali gotovo sve o dr. Dinku Viteziću, "neustrašivom branitelju istarskih Jugoslavena", političaru na tragu politike biskupa Strossmayera, koji je svojedobno ushićeno poručio: „Nastalo je vrlo značajno doba za nas Hrvate i druge Slavene što nas ima na Balkanu. Rješenje balkanskog pitanja od dana na dan biva sve življe, približava se svome koncu. Balkan je naš i po položaju i jezikom i poviješću i narodnom kulturom, jednom riječju: naš je Balkan bio i nama mora da ostane. Ali ipak za lijepim Balkanom potežu se, preko nas i mimo nas, tudjinci. Za to u ovom ozbiljnom trenutku preporučio bih svim i svakomu od nas, bez razlike vjere i plemena, medjusobnu ljubav i poštivanje, bratsku slogu“.

Pobratimstvo i posestrimstvo

"Posestrimstvo u našim narodnim pjesmama", običaj u Hrvata i Srba silno razgranjen, hvalevrijedan je tekst.

Pisac kaže da se u ovome običaju nalaze najkrasnije crte našega narodnog karaktera: "Iz toga običaja vidi se najljepše, kako južni Slaveni shvaćaju ljubav prema bližnjemu. Oni smatrahu pobratimstvo i posestrimstvo tako svetim, da su tražili od svećenika, da im u crkvi blagoslivlje tu vezu. Kod toga bi se pobratimi pred žrtvenikom lako ranili, obično u dlan, pa bi jedan drugome z rane popili malo krvi. Time se njihova krv pomiješala, i oni se od tada smatrahu krvnom braćom i ostahu zaduženi u bratskoj ljubavi i odanosti sve do smrti".

Koledar za 1923. piše i o naprednom pčelarenje, o europskim državama, da bi prije oglasa i reklama, objavio završni tekst Jurine i Franine, koji u cijelosti glasi:

Jur.: I tako smo hvala Bogu zvršili ovu našu Pratiku.

Fr.: Ma ja, brate, ne bim bil rekal, da će ovako lepa vanka prit.

Jur.: I neka se zuje. Ča će kritikat. Kade će kritikat. Zač će kritikat. Pogledaj samo, koliko smo tega naštampali! Ki će da se zabavi, nutre će nać dosta za zabavit se, a ki će da se poduči, nać će i tega nutre. Ja ne znam, ča bi još oteli?

Fr.: To, borme, ne znam ni ja. Ma ja znam, da će se već od jedan nać, ki će reć: Mogli su još ovo stavit. Mogli su još ono stavit...

Jur.: Bravo, po moju puru! Mi mislimo još toliko živet, da ćemo moć napisat još najmanje sto ovakoveh Pratik. A ča bi nam ostalo za tolike Pratiki, ako bimo stemfali sve va ovu jednu? Smokvi?

Fr.: Ti imaš, Jurino, vavek pravo pak Bog! A sada neka Bog da sreću i zdravlje svem onem, ki budu ovu Pratilu čitali, a ni nas dveh neka ne pozabi.

Povezane vijesti

• Dva stoljeća od izuma bicikla, stroja za hodanje: Da nisu drugi, BIČIKLETU BI IZUMILI ISTRIJANI
• ZRCALO VREMENA: ZVIŽDAČ KOJEM JE ZA OSVETU ODRUBLJENA GLAVA
• Zrcalo vremena: Prvi kanonizirani svetac bio je Ulrich, biskup Ausburga