TRADICIJA DUGA 45 GODINA
ZA SIR OD JEDNOG KILOGRAMA TREBA BAREM DESET LITARA MLIJEKA: Na pašnjacima Učke posjetili smo obiteljski obrt Buretić, istarske proizvođače mlijeka, sira i skute
Posjetili smo obitelj Buretić u Boljunskom Polju koja proizvodi domaći kravlji sir, s tradicijom obiteljske proizvodnje duge punih 45 godina. Danas ima ukupno 150 krava, većinom muznih, a manjim dijelom u sustavu krava- tele. Od 35 muzne krave, Buretići dnevno dobiju više od tisuću litara mlijeka, što je jako dobar prosjek za Hrvatsku
U Boljunskom Polju, na adresi Mandići 8, sjedište je obiteljskog Poljoprivrednog obrta Buretić, vlasnika Josipa Buretića. Josip je jedan od najvećih proizvođača mlijeka, sira i skute u Istri, na obroncima Učke je najveći, a svoju proizvodnju bazira na 45 godišnjoj obiteljskoj tradiciji. Na idealnoj je stočarskoj poziciji, u podnožju najviše istarske gore, okružen nepreglednim učkarskim pašnjacima.
Mikro lokacija
- Pranono je imao trgovinu, pekaru, prenoćište i gostionu-Narodnu krčmu Buretić. Nonići su uzgajali krave za osobne potrebe, a moji su roditelji 1976. godine pokrenuli intenzivniju stočarsku proizvodnju. Stočarstvom se bavim otkako znam za sebe, od malih nogu. Od osnivanja poljoprivrednog obrta Buretić 1998. godine, njegov sam zaposlenik, a zadnjih desetak godina i vlasnik, kaže Josip Buretić.
Mikro lokacija na kojoj se iznad Boljunskog Polja uzdiže suvremena farma krava obitelji Buretić, sa glavnim objektom, nadstrešnicama i muzištem, dobila je ime po Ogulinu, odakle su podrijetlom Josipovi preci.
- Postoje pisani zapisi iz 1605. godine da je prvi Buretić došao u Istru s tog područja i odatle taj toponim u podnožju Učke, pojašnjava Josip i dodaje da su njegovi roditelji stočarsku proizvodnju pokrenuli s desetak krava, a danas ih je u štalama sto i pedesetak. Sto i dvadesetak krava je muznih većinom Holstein pasmine koje pored visoke mliječnosti, karakterizira dugovječnost i plodnost, a manji dio su križanci. Preostalih dvadeset i pet su simentalske pasmine, namijenjene za sustav krava - tele.
U planu je držati ih sveukupno do tristo, s time da bi ih otprilike pola bilo muzno, a preostalih pola u sustavu krava - tele koji podrazumijeva uzgoj goveda u kojem krave borave veći dio godine na pašnjaku, zajedno sa svojom teladi koju othranjuju te koja
po završetku pašne sezone ostaje na gospodarstvu za rasplod ili tov, ili ide na tržište.
Pašnjaci Učke
Sa zelenih pašnjaka Učke, slogan je Sirane Buretić u kojem je sažet obiteljski moto ugrađen u proizvodnju mlijeka, domaćeg kravljeg sira i skute, koji se prenosi iz generacije u generaciju. Od 35 muzne krave, Buretići dnevno dobiju više od tisuću litara mlijeka, što je jako dobar prosjek za Hrvatsku. Mlijeko prerađuju u sir i skutu, a proizvodnjom vlastitog kravljeg mlijeka mogu garantirati kvalitetu od početka proizvodnog procesa do finalnog proizvoda.
Sireve od kravljeg mlijeka, polutvrdi kravlji sir, dimljeni sir, škripavac, svježi sir, skutu, mozzarellu, jogurt, maslac..., prodaju na kućnom pragu i punih 45 godina na tržnici u Opatiji, a garancija je to kupcu da je kupio svježi, domaći proizvod. Prodajom na kućnom pragu dosta su zadovoljni neovisno o korona vremenima.
- Čak mi se čini da dolaze kupci koje nismo prije viđali. Znaju se zaustaviti u prolazu i reći da su nam redovni kupci na opatijskoj tržnici, kaže Josipova supruga Margita.
U čemu je tajna dobrog sira, pitamo a Margita odgovara.
- Za dobar sir važno je kvalitetno mlijeko. Za jedan sir od kilograma treba barem deset litara mlijeka.
Tajna dobrog sira
- U mlijeko se dodaje sirilo, grije se do 32 stupnja i pretvara u gruš, a taj proces traje do 45 minuta. Gruš se miješa te stavlja u kalupe i oblikuje sir. Tekućina koja se izdvaja tijekom sirenja, sirutka, vraća se u kotao kuha na 96 stupnjeva i proizvodi skuta. Za proizvodnju sira zadužena je Josipova sestra, a druga dolazi na ispomoć, ja sam više za prodaju na kućnom pragu. Moja sestra prodaje sir na tržnici u Opatiji. Da pojednostavim, od deset zaposlenih u obrtu, osim tri koja rade u štali, njih dva iz Ukrajine i jedan iz Bosne i Hercegovine, svi ostali su članovi obitelji, nabraja Margita.
Postojeća sirana u samom je Boljunskom Polju uz obiteljsku kuću, a nedaleko nje upravo grade novu, većeg kapaciteta. U planu je baviti se i turizmom. Jednu bi zgradu obiteljskog imanja preuredili u sobe i apartmane za iznajmljivanje, a u prizemlju otvorili kušaonicu sira. Priprema se i još jedna nova hala i štala za krave.
Radni dan Josipu i Margiti traje više od dvanaest sati. Povremeno se, kada je košnja, ili sušenje kukuruza, radi i cijelu noć. Planovi? Ima ih puno, no želja im je kažu nastaviti raditi kvalitetne domaće proizvode. Dodamo li tome da vrijedni i ambiciozni supružnici imaju petero djece, najmlađem je četiri godine, a najstarijem 14 godina, nameće se pitanje kada uopće sve stignu.
- Sve se može kada se hoće. Važna je samo dobra organizacija. I sloga, poručiti će Buretići iz Boljunskog Polja.
Hranu sami proizvode
Na stočnoj farmi u Boljunskom Polju sami proizvode kompletnu hranu za ishranu stoke čak i nešto viška. Buretići imaju pedesetak hektara vlastitih pašnjaka i oranica, te još dvjesto i pedesetak pašnjaka i oranica u zakupu u okolici Čepića i Boljunskog polja. Stoku hrane lucernom ili arbašpanjom, sijenom, travom, pšenicom, ječmom, kukuruzom… Dnevno im treba minimalno pet, šest bala sjena i lucerne, a uz to još i petsto kilograma žitarica.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
