Nekad je Franko Kos bio posvećen edukativnom radu, pogotovo s mladima na Labinštini. Mnogi od njih vrhunski su svirači. Dugo je prenosio svoje bogato glazbeno iskustvo. Sada su ga, kaže, godine malo sustigle. Teško mu je. Imao bi Franko i danas sigurno desetak učenika. No, ta su vremena prošla. Trenutno ima samo jednog. Podučava ga jer nosi njegovo prezime i jer živi u blizini

"Ako čovek ne ceni svoj rad, nema šanse. Moraš cenit svoje i poštovat tuđe. Izrađuje se manje nego prije i svi bi steli za niš", pripovijeda nam 75-godišnji Franko Kos, čuvar istarske tradicionalne glazbe. Graditelj tradicionalnih istarskih instrumenata. Posebno mihova, sopela i dvojnica. Izradio je čak i jedne gajde. Dobitnik je nagrade za životno djelo Grada Labina. Član je kulturno umjetničkog društva Rudar. Rođen je u Kapelici kraj Labina i od tamo nikada nije otišao.

Kroz godinu napravi jedan, najviše dva para sopela. Mihova malo više, desetak komada. Neke pokloni, a neke proda.

- Kad san reka da mih dođe hiljadu i dvjesto kun, su mi rekli da je previše. San reka zovite drugo leto, će biti 200 euro. I nema šanse da prodam ako prije ne vidimo skupa dal taj mih svira. Da mi pokle rečeju preko telefona da ni dobro. I Bruno i Franko Krajcar su od mene kupili mih, ističe Franko Kos kojemu na majici piše "Zakantajmo istrijanske kante".

Prepuna radiona

Razgovori o glazbi uvijek se vode u radioni, kako Franko zove malu prostoriju u prizemlju kuće. Unutra na stolu, točno ispred Franka, stoje alati za izradu instrumenata. Paola, njegova supruga, uvijek ih pokušava spremiti u ormar, priznaje nam, ali on joj ne da. Voli, kaže, da su mu uvijek na oku. Radiona je prepuna instrumenata. Neke je izradio on, neke je dobio na poklon. Iz svih zemalja svijeta. Zidove krase zahvalnice, priznanja i nagrade. Na jednoj od polica je i boca vina s etiketom na kojoj je slika Josipa Broza Tita.

- Ja san najbolje živio pod njim, veli nam Franko.

S pladnjem punim svježih domaćih smokvi pridružila nam se uskoro i Paola Kos. Donijela je i domaćeg sira, pršuta, pomidora i kruha. I da smo došli kupiti mih ne bi nas pustili da odemo bez barem jedne šalice kave ili kapljice vina, upozorila nas je odmah Paola. Nekada je Franko učenike podučavao u kuhinji. Ovu su prostoriju zazidali tek nekoliko godina unazad. Paola se poduka u 53 godine dugom braku, dok je kuhala ručak, naslušala za deset života. Ali nije joj teško palo. I ona je nekad pjevala.

- Ja san ga navadila kantati, dobacuje nam Paola, a Franko potvrdno kima glavom. (Chiara BILIĆ)

Povezane vijesti

• Zbor Roženice u Velikoj Britaniji, pjevat će samostalno i s domaćinima - muškim zborom Cwmbach i ženskim zborom DARE TO SING LADIES
• U povodu Valentinova: "Vjeruj u ljubav" uz zbor Roženice i goste
• LJUBAV MEĐU GENERACIJAMA: Koncertom "Vjeruj u ljubav" pazinski zbor Roženice otvorio slavljeničku godinu