U Rovinjskom Selu predviđene su akcije uređenja objekata namijenjenih opće-društvenim potrebama, što će se financirati samodoprinosom građana, izvijestio je Glas Istre na današnji dan 1987. godine. Istovremeno se razmišljalo i o uređenju Doma kulture u čijoj se zgradi, uz Jadrankomercovu trgovinu, nalazila i dvorana Mjesne zajednice, čitaonica, prostor za mlade i dio namijenjen za automatsku telefonsku centralu u svrhu uvođenja telefona.

Tada je predsjednik Skupštine Lučano Jeromela rekao da se u prostorijama Doma žele potaknuti susreti starijih i mladih Seljana, posebice u njegovanju izvornog melosa, čime se ponajviše bavio KUD "Stjepan Žiža".

Memorijal 26 smrznutih partizana

Omladinski dom "Anton Grabar" u Poreču koji je adaptiran 1985. godine, nije pak ispunio očekivanu posjećenost mladih. Naime, potrebno je bilo osmisliti i kvalitetan sadržaj koji bi im se nudio i opremiti prostore dobrom infrastrukturom pa su tek dvije godine nakon, kada su se počele organizirati razne aktivnosti, mladi pokazali interes da ovdje provode svoje slobodno vrijeme. Problem je bio taj što nije bilo dovoljno novca za organizaciju programa. Od onih sredstava koje bi Dom dobio putem raznih SIZ-ova i omladinske zadruge, dio bi se usmjerio na redovnu djelatnost pa ne bi mnogo ostalo za financiranje drugih sadržaja.

U Domu su mladi, očekivano, najveći interes pokazali za glazbene slušaonice i disko večeri. No, privlačile su ih i filmske tribine na kojima bi se okupilo čak 300 omladinaca. Dio učenika, njih 80, bilo je angažirano oko plesne škole koju je vodio pulski studio Adria. Zbog značajnog interesa starijih Porečana, kako je najavljeno, planirano je otvaranje plesne škole i za odrasle.

Oformljena je i škola manekena, koja je bila iznimno popularna kod mladih Porečana, a djelovala je u suradnji s robnom kućom "Riva". Omladinski dom "Anton Grabar" osigurao je i dva računala "Spektar", a najavljivana je i nabava "Komodora", zbog čega se očekivalo i otvorenje Kluba informatičara. Iako je bilo želje i za drugim aktivnostima, nedostajalo je sredstava za njihovu realizaciju, kao i potrebni voditelji, što se moglo također pripisati nedostatku novca.

U istom se broju pisalo i o velikom interesu pazinskih omladinaca za odlazak u Mrkopalj na 25. Memorijal 26 smrznutih partizana. Iz Pazina se za Mrkopalj uputilo 80 omladinaca, a njima su se priključili i borci Pazinštine jer se radilo o akciji koju su zajednički organizirala predsjedništva ovih dviju društveno-političkih organizacija. Spomenuti se memorijal još naziva i Memorijal mira, obilježava se od 1962. godine, a posvećen je tragediji koja se dogodila u noći između 19. i 20. veljače 1944., kada su partizani stradali tijekom zimskog marša kroz planinski masiv Bjelolasice.

Satelit "Momo1",  japanska breskva

Na području Pule tih su dana uređivani pločnici i ceste, što bi i danas bilo prijeko potrebno, a posebice na Bulevaru. Iako je tijekom zimskih mjeseci bilo nepogodno izvoditi radove na cestama, krajem veljače ipak se predviđalo izravnavanje asfalta na uglu Rakovčeve i Kalčeve ulice. Najavljeno je tada i da će se tijekom ožujka veća pažnja usmjeriti na pločnike u gradu.

- Uredit će se desni i lijevi pločnik na Busoleru, desni pločnik od Medicinskog centra do početka zaobilaznice te dio pločnika na Šetalištu Mašere i Spasića. Također, u ovom razdoblju sanirat će se sve velike udarne rupe u gradu, pisao je Glas Istre.

Istog se dana izvještavalo o velikom tehnološkom postignuću - japanskom satelitu za promatranje oceana koji je Japan prvi uspješno lansirao iz svemirskog centra Tanegašima.

- Satelit "Momo1", što na japanskom znači breskva, opremljen je uređajima koji će slati podatke o morskim strujama, plimi, temperaturi oceana, njihovoj boji i drugim pojavama. Japanski satelit teži 740 kilograma i najveći je od svih koji su u cjelini izgrađeni u Japanu. Kružit će oko zemlje na visini od 900 kilometara i ukoliko se njegova dvogodišnja misija pokaže uspješnom, to će staviti Japan na treće mjesto, poslije SAD i Francuske, u svijetu kao konstruktora satelita za oceanografska istraživanja zemlje, pisao je naš list 20. veljače 1987.

Šetalište Mašere i Spasića u Puli

U Puli, spominje Glas Istre, uređuje se dio pločnika na Šetalištu Mašere i Spasića pa za one mlađe, recimo da je to današnje Lungomare koje je još 80-ih godina nosilo ime dvojice proslavljenih mornaričkih oficira Kraljevine Jugoslavije. Sergej Mašera i Milan Spasić za Travanjskog su rata 1941. u Boki kotorskoj potopili razarač Zagreb da ne padne u ruke talijanskoj mornarici i pritom obojica poginuli. Wikipedija navodi da se o njihovoj žrtvi puno pisalo u britanskom tisku, da je 1942. uz britanske vojarne na Malti podignuta spomen-ploča posvećena Mašeri i Spasiću, a britanski publicist David Divine o njima piše u svojoj knjizi "Navies in Exile", objavljenoj u Londonu 1944. O njihovom žrtvovanju Francuzi su 1968. snimili igrani film "Flammes sur l'Adriatique" (Plamen nad Jadranom), koji su prema scenariju Meše Selimovića režirali Alexandar Astruca i Stjepan Čikeš.

U prvih desetljećima socijalističke Jugoslavije, razumljivo, kraljevi oficiri nisu bili popularni, ali se to kasnije mijenja i Mašera i Spasić 1973. bivaju proglašeni narodnim herojima SFRJ i to na 30. obljetnicu osnutka JRM-a. Nakon toga dobivaju pokoju ulicu, a ime Sergeja Mašere nosila je i vojarna na pulskom Muzilu.

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!