DA SE NE ZATARE NAVADBA
Tradicija stara tri stoljeća: Pepelnica u Svetom Ivanu u znaku mlinarske igre na ruh
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, u Svetom Ivanu igraju mlinarsku igru na ruh, suvremenicu Sinjske alke. Kako su jedanput njihovi stariji, tako i danas muška družina završetak pusnih svečanosti i početak korizme obilježava tradicionalnom mlinarskom igrom starom tri stoljeća koja se prenosi iz generacije generaciju, pribilježio je zapisničar Bojan Ošo, potomak svetivanjskih mlinara vodeničara.
Veterani
Jedan od veterana igre na ruh, Ošo je u sastavu tročlane komisije, uz Manuela Biloslava i Danijela Šverka, budno pratio tijek igre koja se odvija po cesti dugoj dva kilometra »od bivše oštarije Sv. Ivan poli Roketa po glavnoj cesti preko Fontane do oštarije Most poli Marinca« u naselju Most.
Da se ne zatare navadba, volovski ruh prvi baca najstariji igrač, a u ovogodišnjem izdanju ta je uloga pripala prvom među jednakima, 63-godišnjem Davoru Jermanišu iz naselja Selca.
- Igra na ruh je tradicija. Čakamo celo leto da hitamo ruh, poručio je Jermaniš.
- Najviše me veseli kada baticu bacim blizu roga, povjerio nam je najmlađi igrač Viktor Fabijančić iz Svetog Ivana. Svega mu je devet godina, a već ima šest godina igračkog staža. Cilj je baticu, drvenu palicu s kvrgom na kraju, baciti blizu rogu kako bi se izbjeglo negativne bodove.
- Većinom su palice od belega ili črnega grabra, perke dosta je savitljiv. Sako leto gledamo da so nove palice, da so freške, da imejo svoja peza i da letijo lepo, pojašnjavaju nam u Svetom Ivanu.
Vidno umorni od duge maškarane sezone koja se u ovogodišnjem izdanju protegnula od sredine siječnja do početka ožujka, od Antonje do Pepelnice, igrači su nastavili tradiciju svojih starijih. Međusobno su jedan drugoga prozivali nadimkom ili opisno, Furlan, Ćić, Cotić, Radić, oni ko je malo mlaji ma ne čuda... Prepričavali su zgode iz maškara.
Svi su pobjednici
Zadnji igrač u svakom krugu viknuo bi »pagarošto«. Svi su pobjednici, nema gubitnika. Jer, kako su kazali u Svetom Ivanu, »za negativne ponte zberejo se šoldi i s tim šoldima gre na večera u konobu Most poli Marinca. Saki nekaj plati, diki već, diki manj«. Prema etnolozima, igra na ruh duhovita je igra pokladnog pomirenja svetivanjske muške družine.
Usmena predaja početak igre na ruh vezuje uz vlasnike mlinova vodenica u dolini rijeke Mirne koji su se često sukobljavali zbog mušterija. Prema dostupnoj povijesnoj građi, svađali su se i oko održavanja izvora i visine vode u kanalu za dovod vode na kotače mlinova. Rašporski kapetan Marc’ Antonio Mocenigo je 1738. godine pokušao stati na kraj tim svađama i angažirao inženjera koji je proračunao visine vode za svaki mlin. Mlinari su tada potpisali dokument »Terminazione Mocenigo« kako bi svaki dobio potrebnu količinu vode za pokretanje mlina. Uspostavili su »primirje« ispekli ovna, bacili rogove i dogovorili da se prestanu bosti.
Rabjani Max
Vladavina maškara završila je na Pepelnicu spaljivanjem pusta u naselju Most i vraćanjem gradskog ključa svjetovnoj vlasti. U sklopu Buzetskog karnevala proglašena je i najljepša grupa iz svake maškarane skupine koja se predstavila u velikom maškaranom mimohodu na pusnu nedjelju na Fontani u Buzetu, pri čemu su se ocjenjivali kreativnost i originalnost kostima, usklađenost i estetika, scenski nastup i prezentacija, dojam i atmosfera te ručna izrada i trud.
Kod Sovinjskih mačkara to je grupa Gospel, Račičanskih maškara grupa Vilenjaci, Svetiivanjskih mačkara grupa Titanic, Ročkih mačkara grupa Plesna škola sambe Roč, kod Jedinstva grupa Ugenj, Mačkara Svetog Martina grupa Romska svadba od milijun eura, a Skrobarskih mačkara grupa Rabjani Max.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
