Osamdesetih godina Trst je bio u Jugoslaviji pojam, posebno na riječko-istarskom području koje mu je najbliže. Bio je to, sjećaju se svi koji danas imaju 40-ak pa naviše, prozor u svijet vjerojatno najuspješnijoj socijalističkoj zemlji koja, usprkos tome, ipak nije bila ravna kapitalističkim susjedima, prije svega ne po šarolikosti ponude hrane, odjeće i svega drugoga.

Pulski novinar Just Ivetac u ponedjeljak 5. rujna 1983. objavio je komentar u kojem se žali da je dinar (jugoslavenska valuta, op. a.) u Trstu "sve tanji". Pa piše da se protekle subote (tim danom se masovno pohodilo Trst) dinar mijenjao za svega 10-11 lira.

"Kotrlja se neumoljivo prema dnu i nitko ne zna gdje će se zaustaviti, pa prijeti opasnost da njegova vrijednost sasvim ishlapi. U takvoj situaciji, malo tko od Jugoslavena mijenja naš novac u tom gradu. Proteklog subotnjeg vikenda mnogi su se vratili svojim kućama s nepotrošenim dinarima i čvrstom nakanom da do "boljih vremena" neće više iznositi naš novac u inozemstvo, pogotovo ne u susjednu Italiju", piše u komentaru.

Dalje se objašnjava da se dinar preko ljeta držao na 15-16, jer tada je mnogo Talijana dolazilo na ljetovanje pa je potražnja bila jaka, ali čim je sezona završila dinar je pao i doveo Jugoslavene u probleme. S iznimkom onih koji imaju strane valute, poput američkog dolara i njemačke marke, koji se jako dobro mijenjaju.

Pula najgora

A možebitni razlog za ekonomske teškoće Jugoslavena krije se tog istog dana dvije stranice dalje, pod nadnaslovom "U Istri tokom prvog polugodišta" i naslovom "Bolovanja pojela 779.440 radnih dana". Bilo je to preko 5 posto, što je nešto manje nego godinu prije, ali još uvijek znatno više nego u današnje vrijeme, kad je taj postotak oko 3,5.

"Po stopi ukupnih izostanaka u prvom polugodištu predvodi općina Pula (7,8 posto), a blizu su općina Rovinj (6,3 posto) i općina Pazin (6 posto)", piše Glas Istre. Dodajmo da je najmanje imalo Buje - 3,8 posto.

A da jugoprivreda, suprotno današnjim tvrdnjama jugonostalgičara, baš i nije rasturala, svjedoči i tekst na Pulskoj kronici koji se bavi temom "Kako do redovitije opskrbe mesom, mlijekom, brašnom, uljem i šećerom".

"Kao jedino moguće rješenje u ovoj situaciji privrednici Pule predložili su da se na razini općine osnuje "Samoupravni fond rizika opskrbe građana artiklima od vitalnog značaja", koji bi se popunjavao izdvajanjem 1,2 posto sredstava iz neto dohotka pulske općine...", pisao je Glas Istre.

Nijemci prodavali tehniku

No očitim problemima usprkos, socijalistički duh očito nije klonuo. Pa se tako jedan tekst na Istarskoj kronici bavi "bogaćenjem mimo zakona", a kao najveći problem navode se preprodavači koji preprodaju tuđi rad i tako ostvaruju ogromnu dobit, a osim toga ne plaćaju ni obaveze prema državi. A da se trgovinu nastojalo zatrti svjedoči i jedan tekst s Korčule, koji govori o tome da je bračni par iz Njemačke uhapšen jer su prodavali glazbene instrumente i tehničku robu. Zapravo, s vremenske distance, teško je ne prepoznati teške ekonomske paradokse u tadašnjoj Jugoslaviji, koji su na koncu i pridonijeli raspadu zemlje.

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!