Uskrs
Ovogodišnja proslava Isusova uskrsnuća događa se u vremenu pandemije koja snažno utječe ne samo na društvene i gospodarske aspekte, već i na vjernički život. Naglasak se ponovno stavlja na "kućnu Crkvu", "obiteljsku Crkvu" kao što je bilo u počecima Crkve. Kućna Crkva danas postaje sve snažniji nositelj vjere u obitelji i društvu.
Slavlje Uskrsa je ponajprije blagdan vjere, ali i obiteljskog zajedništva. Mnoge obitelji neće moći ostvariti željeno zajedništvo sa svojim članovima, posebno s onima koji žive po domovima te su izolirani od vanjskog svijeta. Čovječanstvo se nadalo, poput one dvojice učenika iz Emausa, da će ovaj Uskrs slaviti u boljoj epidemiološkoj situaciji te se i mi danas nalazimo u istom raspoloženju kao ona dvojica učenika. Oni su bili potišteni i obeshrabreni, više se nisu ničemu nadali, niti što očekivali. Dok su se jedan drugome jadali, pridružio im se Neznanac (Isus) te slušao njihove jadikovke. Nešto slično izgleda i naša ovogodišnja proslava Uskrsa: distanca, maske, nemogućnost prelaska granice, pohoda našim starijima i nemoćnima u domovima, strah da se ne zarazimo, sumnja u cjepivo, traženje krivca u drugome, postavlja se pitanje hoćemo li sutra poći na misu i koliko će tamo biti ljudi… S tim i sličnim pitanjima živimo više od godinu dana.
No, ne trebamo gubiti nadu, već se trebamo zalagati svim srcem kako bi iz ovog vremena izašli kao bolji ljudi i bolje društvo. Za taj iskorak potrebna nam je, kako nas uči bl. Miroslav Bulešić, "vjera i samo onaj koji vjeruje može pobijediti svijet. Kada bismo imali savršenu uskrsnu vjeru bilo bi u nama nešto pobjedničko, neko sunčano svjetlo koje bi divno preobrazilo svagdanji život s njegovim brigama i nevoljama." Možda ponekad mislimo kako mi toga nismo dostojni. Unaprijed otpisujemo sebe, postavljamo barijere, što je znak naše nevjere i nepovjerenja u Gospodina. Budimo i mi otvoreni poput ove dvojice učenika da nam se pridruži Neznanac (Isus) i da nam u život vrati onu radost koju smo izgubili u ovom vremenu pandemije. I nama je potrebno ovo slavlje Uskrsa, možda više nego ijedno prije, kako ne bi izgubili nadu i kako bi stvarali snove o boljoj budućnosti. Dopustimo Strancu da nam obnovi snove, da nam vrati volju za život te da osnaženom vjerom idemo naprijed. Vjernik ne može ostati sjediti i plakati nad svojom sudbinom i stanjem, već uvijek u svjetlu uskrsne vjere ide naprijed.
Uskrsnuće počinje već ovdje na zemlji po životu iz ljubavi. Uskrs je pobjeda ljubavi i svaki koji nesebično i velikodušno ljubi, uskrsnut će na život vječni. U zadnjih godinu dana na poseban način dolazi do izražaja ljubav prema životu. Naše medicinsko osoblje, posebno ono koje radi s oboljelima od koronavirusa, služi ovom čovječanstvu s ljubavlju. Koliko su ljubavi i truda oni dali svakom oboljelom. Toliko su se žrtvovali da su bili spremni, liječeći čovjeka, i sami oboljeti. Ta ljubav prema čovjeku i svom zvanju svima nama treba biti snažan poticaj da cijenimo svaki ljudski život. Uskrs je upravo pobjeda života nad smrću.
Možemo i mi reći s mudracem: "Uskrsnuće je jedina isprika života". To znači da sve patnje, boli, tjeskobe i križevi u našem životu imaju smisla ako postoji uskrsnuće od mrtvih. Uskrs opravdava sve naše križeve i sva naša umiranja. Uskrs se zapravo ne može ni doživjeti bez križa i umiranja.
Na kraju svima želim blagoslovljen i sretan Uskrs sa željom da više znamo cijeniti i poštivati jedni druge. Kad prođe ova pandemija pokazat će se naše pravo lice i što smo iz svega ovog naučili. Nadam se da ćemo biti bolji ljudi.