Uložiš, posadiš, zaliješ, a divljač sve pojede

- Ne može se više opstati, nemoguće je. Posadiš, zaliješ, uložiš u sadni materijal, u navodnjavanje, u radnu snagu, a divljač sve pojede. Divlje svinje još kako tako zaustavimo no i one puknu žicu električnog pastira i uđu u ograđenu površinu, ali od srne se ne možemo obraniti nikako, zavapio je Alen Blažević iz BIOEM-a, za poljoprivredu, proizvodnju i trgovinu. Tvrtka sa sjedištem u Svetom Donatu kod Buzeta, izrasla iz obiteljske tradicije, s tri plastenika i dugogodišnjim iskustvom u plasteničkoj proizvodnji, najveći je proizvođač sadnog materijala, povrća, začinskog bilja i raznog cvijeća na buzetskom području.

Žive od zemlje

Blaževići obrađuju pet, šest hektara površine, ali ne mogu se kažu, obraniti od divljači, pogotovo ne od srna do te mjere da im je proizvodnja postala upitna. Sve je manje površina koje se obrađuju, a divljač se namnožila pa se s problemima šteta od divljači suočavaju brojni poljoprivrednici na sjeveru Istre, no većini je to dopunska djelatnost, a Blaževići žive isključivo od poljoprivrede, nemaju niti lipe sa strane. Jagode ne mogu saditi, jesensko povrće također ne, patliđani su jedino povrće na kojemu divljač ne radi štetu.

- Šteta je do sada bilo na raštiki, brokuli, kelju, cvjetači, kupusu, svim kupusnjačama, crvenom radiću, endiviji, nismo je ni procjenjivali. Trenutno se pribojavamo bilo što saditi vani, salatu, peršin, to odmah sve pojedu. Prije pet, šest godina praktički nije trebalo ograđivati njive, no zadnje dvije, tri godine štete su se intenzivirale, a sad je ogroman broj divljači, pogotovo srna. Obraćali smo se Lovačkom društvu "Mirna", gradonačelniku. U županijskom Odjelu za poljoprivredu bili smo 2016. godine s poljoprivrednicima iz Škuljari. Obećali su nešto poduzeti, ali ostalo je samo na dopisu kojeg su poslali da treba sazvati hitan sastanak lovačkog društva i na tome je stalo, priča nam Alen Blažević.

Jedino rješenje ovaj poljoprivrednik vidi u smanjivanju broja divljači. Spominje primjer Njemačke koja nastoji smanjiti rizik širenja afričke svinjske kuge smanjenjem populacije divljih svinja. U pojedinim pokrajinama lovcima plaćaju po 25 eura za odstrel divlje svinje, a u drugima 50 eura. Cilj je ograničiti gustoću te divljači da bude jedna svinja na 1.000 hektara.

BIOEM je prije više od dvadeset godina utemeljio inženjer agronomije Mario Blažević sa suprugom, a potom je tvrtku preuzeo sin Alen. - Stalno zaposleni smo supruga i ja, a ovisno o obimu posla u sezoni zaposlimo još radnika. Pomažu nam i roditelji, kaže Alen. Blaževići imaju tri plastenika, a na 1.220 četvornih metara plasteničkih površina, proizvode presadnice povrća i cvijeća. Proizvode i povrće na otvorenom i nešto u plasteniku.

Presadnice i povrće

-Pored presadnica, proizvodimo i povrće, a uglavnom ga plasiramo u hotele na opatijskoj rivijeri i u Portorož. Držimo i štand na lokalnoj tržnici u Buzetu i ako baš imamo višak onda ga dajemo u veleprodajna skladišta Kopar i po Sloveniji. Uzimali smo prethodnih godina sezonce, ali zbog šteta od divljači ne možemo ih zaposliti jer nismo sigurni što ćemo uopće ubrati. U lovačkom društvu kada im se javiš kažu da nema divljači, da ih je mali broj. Kada se želi prijaviti šteta problem je da izađu na uviđaj, a kada izađu naprave smiješne procjene i onda na kraju neće ni isplatiti, prepričava nam Alen.

Povrćem s istarskog sjevera, rajčicama, paprikom, patlidžanom, salatom, tikvicama, ali i dinjama, lubenicama…, Blaževići opatijske hotele snabdijevaju već dvadesetak godina. - Povrće je domaće i svježe. Mi danas uberemo, a idućeg dana vozimo, direktan je to lanac od proizvođača do potrošača, kaže Alen.

Poljoprivreda je tvornica bez krova, ovisi o vremenskim prilikama. Mukotrpan i neizvjestan posao još kada se tome pridodaju štete od divljači, onda je nemoguće imati proizvodnju na otvorenom, a da nije ograđena. (Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)