Na području Labina boravi četrdesetak izbjeglica iz ratom zahvaćene Ukrajine pa je Gradsko društvo Crvenog križa za zainteresirane odlučilo organizirati tečaj hrvatskog jezika. Tečaj je ušao u treći tjedan, a pohađa ga 10 do 15 polaznika, mahom žena. Vodi ga profesorica hrvatskog jezika Dijana Franković.

- Broj polaznika varira. Učim ih osnovnim riječima za snalaženje i svakodnevnu komunikaciju, ono što im treba na početku da prebrode tu jezičnu barijeru. Jako su zainteresirani, hoće raditi i učiti, postavljaju pitanja. Srećom hrvatski i ukrajinski imaju neke sličnosti, dosta je sličnih i razumljivih riječi pa im je nekako lakše. Ja se u radu i prevođenju služim i googleom, kažem u mobitel rečenicu na hrvatskom, a google translate prevede na ukrajinski. Dosta su riječi već pohvatali, kaže profesorica Franković.

Među polaznicima je i Svjetlana iz Severodonetska iz Luganske oblasti. Ona dosta dobro već govori hrvatski jer joj je suprug iz Bosne i Hercegovine. Zaposlen je u građevinskoj tvrtki "Rakos" iz Labina pa je ona sada sa sinovima stigla kod njega.

- Došla sam 13. ožujka u Labin. Imam dva sina, od 15 i 20 godina, ovaj mlađi, Ruslan, upisao je osmi razred Osnovne škole 'Ivo Lola Ribar'. Našli smo stan u Labinu, a sada tražimo posao za mene. Stariji sin radi s ocem. Ovdje je sve super, hvala Crvenom križu i školi. Kod nas je situacija teška, u gradu iz kojega sam otišla nema struje ni vode i svaki dan padaju bombe i granate. I moja mama je izašla, otišla je kod sestre u drugi kraj Ukrajine gdje nema rata, govori nam Svjetlana koju smo zatekli u razgovoru s razrednicom sina Anom Dundara Pajić prije početka tečaja.

Dundara Pajić puna je hvale za malog Ruslana kojemu je i razrednica.

- Ruslan se jako lijepo snašao, pohađa i dodatne satove hrvatskog jezika, najbolji je u matematici. Kod njih je matematika u osmom razredu na razini našeg drugog razreda srednje škole pa mu to odlično ide. Kod kuće je trenirao boks, a ovdje je počeo kick boxing, lijepo je prihvaćen u društvu, govori nam Dundara Pejić.

Iz Dnjipra su u Labin stigle Lijana, Oksana i njezina sestra Olja. Sve tri odsjele su na Štrmcu pored Labina i ovo im je prvi sat na tečaju hrvatskog jezika.

- Došla sam s majkom 19. ožujka kod kćerke koja ovdje od ranije živi i radi u restoranu 'Ferali'. Hrvatski mi teško ide, ima nekih sličnih riječi s ukrajinskim pa mislim da će biti bolje. Optimist sam, kaže Lijana.

- Malo razumijem hrvatski, i ja sam ovdje prvi puta, dodaje Oksana. - Sestra Olja i ja došle smo 6. travnja. Smjestile smo se na Štrmcu, ali svaki dan plačem za domom. Jedva čekam da to sve završi i da se vratimo kući. U Ukrajini imamo kuću, a i tu smo našle privremeni smještaj u jednoj privatnoj kući, govori Oksana dok joj suze teku niz lice. Okreće se da ne vidimo kako plače. Tješi je sestra Olja koja ima samo riječi hvale za pomoć Crvenog križa i Hrvata u ovim teškim trenucima koji su snašli njih i njihovu domovinu.

- Crveni križ nam je dao telefonske kartice, poklon bonove, namirnice, ali cijela familija mi je ostala gore, muž i djeca. Svaki dan se čujem s njima, komuniciramo uz pomoć mobitela i interneta. Ovdje sada tražimo posao. Zahvaljujemo svima na pomoći, ali samo čekamo povratak kući, zaključila je Olja.

Povezane vijesti

• Osnaživanje pripadnosti zajedničkom europskom kulturnom prostoru
• Županijsko natjecanje osnovaca i srednjoškolaca iz talijanskog jezika: IZABRANI NAJBOLJI UČENICI ZA DRŽAVNO NATJECANJE
• Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i kulture od 27. lipnja