U Vinkuransku valu, ili kako je moj otac i drugi stariji pulski ribari zovu, Val Cagoia, nakon skoro dvadesetak godina ponovo sam ovih ljetnih dana uplovio kasno navečer u namjeri da prenoćimo na jednoj od postavljenih bova za nautičare. I to iz razloga što su davali jaku buru te noći. I doista, bura je bila jaka, ali to nas nije omelo da, unatoč jakom vjetru, mirno provedemo noć na sigurnom sidrištu. Jer, kada su plutače i "korpomorta" postavljeni, napokon je zavladao red među uglavnom stranim nautičarima koji su godinama, odnosno desetljećima, besplatno boravili u toj prekrasnoj uvali.

Konačno naplata bova

Nautički turizam na Jadranu je zasigurno jedna od grana u turizmu koja nije doživjela "minus" u poslovanju. Zato su svake ideje o uvođenju reda i naplate bova za vezivanje među nautičarima itekako dobro prihvaćene.

Sidrište Vinkuranska vala dio je javne luke namijenjene "privezu plovnih objekata na plutaču pod ingerencijom Lučke uprave Pula". Maksimalno za plovila do 18 metara duljine. Iznimno ljeti, pri prognozama stabilnog vremena, lučka uprava smije dopustiti i većim plovilima vezivanje za plutaču, uz uvjet da na plovilu ostane barem jedna osoba. Dakle, privez je dozvoljen samo uz odobrenje.

U Vinkuranskoj vali je zabranjeno sidrenje brodova, jahti i brodica vlastitim sidrom na područjima udaljenim najmanje 300 metara od granica lučkog područja, osim u slučaju više sile ili nevolje na moru. Također je zabranjeno činiti nešto što može ugroziti ljudske živote, prouzročiti požar, onečistiti more, nanijeti štetu drugim brodovima i brodicama te obali, lučkim napravama, uređajima i postrojenjima. Usto nije dozvoljena uporaba brodskog WC-a koji ima direktan ispust u more, paljenje vatre, bacanje smeća i otpadaka, narušavanje mira ostalih gostiju i stvaranje buke i ostalo.

S obzirom da je vala pod ingerencijom pulske Lučke uprave, ta ustanova ne odgovara za štete i druge posljedice koje nastanu zbog nepoštivanja ovih jasnih pravila. Kao i u svim drugim lukama i sidrištima na Jadranu, tako i u Vinkuranskoj vali, postoji određeni pravilnik koji određuje norme ponašanja nautičara. U principu ih se velika većina pridržava, no ipak ima onih "pametnjakovića" koji, primjerice, ulaze u valu vodenim skuterima ili gumenjacima pojačanom brzinom.

Zaštićena uvala

Što se tiče naplate boravka na bovi, tu postoji cjenik utvrđen prilikom dobivanja koncesije i postavljanja plutača. Brod, brodica i jahta koji koriste sidrište luke otvorene za javni promet uređeno napravama za vez na plutačama plaćaju pristojbu za vez umanjenu za 30 posto. Kriteriji za naplatu pristojbe je nedjeljiva duljina plovila preko svega za nedjeljivi dio dana. Brodice do 18 metara plaćaju dnevnu cijenu sidrenja tako što se po dužnom metru plovila naplaćuje 14 kuna. Za plovila poput katamarana, odnosno višetrupaca, naplaćuje se 17 kuna po dužnom metru. Za plovila duža od 18 metara, svaki dužni metar broda im se naplaćuje 21 kunu, a za višetrupce 26 kuna. U tu cijenu uračunat je i odvoz manje količine suhog smeća sa plovila od oko 0,1 kubični metar otpada.

Na samom ulazu u Vinkuransku valu prema zapadu, nalazi se otok Veruda, poznatiji kod Puljana kao Fratarski otok. Otok je tako položen da savršeno štiti ovu valu od jakih zapadnih vjetrova poput ponentada, maestralona, ali i jugo zapadnjaka kao što su lebić i grbin te grbinada. Ti vjetrovi ljeti znaju donijeti opasne nevere. Fratarski otok po Državnom programu zaštite ima status otočića. Nalazi se u neposrednoj blizini lučice Bunarina odakle je ljeti povezan redovnom brodskom linijom zbog ljetnog kampiranja.

Boravak na otoku posebno je pogodan za grupe ronilaca, s obzirom na prekrasne lokacije za ronjenje u neposrednoj blizini otoka. Kamp je u međunarodnom programu skauta koji su stalni posjetitelji otoka.

Do otoka je dovedena gradska vodovodna mreža i izgrađeno je više sanitarnih čvorova. Automobila nema, kao ni električne energije, osim agregata za potrebe ugostiteljskih objekata. Jedina vozila na otoku su kombi i traktor koji služe za prijevoz robe kod velikih grupa. Na otoku ima više travnatih igrališta za odbojku i mali nogomet te stolova za stolni tenis. Kamp na otoku je još jedna od rijetkih oaza za ljubitelje odmora u prirodnom okruženju.

Samostan svete Marije

Na otoku je zadarska franjevačka provincija u 18. stoljeću osnovala samostan sv. Marije, koji je zatvoren 1806. godine za vrijeme Napoleonove vladavine. Od tada je otok Veruda poznat i pod nazivom Fratarski otok. Franjevci se u Pulu nisu vratili sve do 1920. godine kada ponovno dolaze u Pulu i pokreću ideju gradnje novog samostana, samostana sv. Antuna Padovanskog. U akvatoriju grada Pule, danas su, osim Fratarskog, još tri otočića iz kategorije Državne zaštite. To su mali otočić sveti Andrija, zatim sveta Katarina i Uljanik. Ova dva posljednja su u novijoj povijesti povezani s kopnom te su sada poluotoci.

No vratimo se na Vinkuransku valu. Ime je dobila po naselju Vinkuranu koje se nalazi u neposrednoj blizini uvale. Vinkuran, je svega četiri kilometara udaljeno od Pule, ali spada u naselja općine Medulin. Dijelovi Vinkurana su Cota, Debeli vrv, Glavičica, Vikovice, Carevac, Novo naselje i Kućine. Ime Vinkuran prvi je put spomenuto 1424. godine u pulskom Statutu kao Vencoral. U antici su na tom su području živjeli Rimljani, a najveći dokaz tome jest kamenolom Cave Romane od kojeg je napravljena i pulska arena. U Vinkuranu se nalazi Osnovna škola braće Rosanda (koja je bila sagrađena 1904. godine) te dvije prodavaonice. 2004. škola je bila adaptirana i danas je u njoj dječji vrtić i mjesni dom, gdje se održavaju mnoge kulturne manifestacije. Unazad nekoliko godina, na obali Vinkuranske vale sagrađena je nova komunalna lučica za plovila u vlasništvu domicilnog stanovništva.

Zanimljivo je da Vinkuran jedno od rijetkih istarskih naselja koji u svom sastavu nemaju groblje, mjesnu crkvu te oštariju. Vinkuranci se zakapaju u Pomeru ili Premanturi, crkvu su nekad imali na Fratarskom otoku, a danas za euharistijska slavlja trebaju otići do Banjola, Pomera ili Pješčane Uvale.

Krčki biskup

U prošlosti je, točnije za vrijeme biskupa Ivana Andrije Balbija na Fratarskom otoku bio samostan franjevaca opservanata. Ivan Andrija Balbi (Giovanni Andrea - Giannandrea Balbi rođem je na otoku Krku 10. ožujka 1692. godine i umro je u Puli 23. listopada 1771. godine. Katolički je svećenik ninski i pulski biskup, iz mletačke plemićke obitelji Balbi iz koje su potekli mnogobrojni crkveni dostojanstvenici, a u koja je u Hrvatskoj vezana za otok Krk i nekoliko istarskih mjesta.

Povezane vijesti

• ŽELE NAPOKON UVESTI RED: Lučka uprava Pula uvodi transparentnu listu za dodjelu vezova
• VELIKE INVESTICIJE LUČKIH UPRAVA U ISTARSKOJ ŽUPANIJI: U Puli se gradi terminal za putnički promet, u Rovinju novi vezovi, u Poreču luka Santa Marina…
• Umjesto vezova za građane, Lučka uprava Pula gradi sebi nove urede!