Susret s amigom iz Pakistana ili Afganistana, za Tomislava nije bio prvi takve vrste. Vidio ih je on više puta na željezničkoj postaji u Puli. Vlakom, tvrdi, dođu do Lupoglava. Nisu oni neuki, ako im daš kartu, oni znaju kuda, kamo i kako. Snaći će se...

Dočekao me na portunu i obratio mi se s amigo, prisjeća se planinar Tomislav Akelić svojeg susreta s migrantom koji ga je dočekao ispred kuće u Račjoj Vasi, na Ćićariji, prije nekoliko mjeseci. Migranti, gladni i žedni, u potrazi za boljim životom, kreću se stranputicama, gustim šumama Ćićarije. Cilj im je hrvatsko-slovenska granica. Ilegalno ući u susjednu Sloveniju, u Schengenski prostor, zatražiti status međunarodne zaštite. Potom, možda, nastaviti prema zapadnoj i sjevernoj Europi. Ali, danju ih se na obroncima Ćićarije rijetko viđa.

Tomislavu susret s amigom iz, kako procjenjuje, možda Pakistana, možda Maroka ili Afganistana, nije bio prvi takve vrste. Vidio ih je on više puta na željezničkoj postaji u Puli. Vlakom, tvrdi, dođu do Lupoglava. Nisu oni neuki, ako im daš kartu, oni znaju kuda, kamo i kako. Snaći će se. Nisu ni agresivni ni neprijateljski nastrojeni, tvrdi.

- Sačuvaj bože, neće vam ti ništa napraviti nažao. Ali ja sam ih svejedno prijavio policiji. Provalili su mi u kuću dvaput. Uzeli su mi svu hranu, deke i dvije uniforme iz vojske. Policija ih je odmah uhvatila. Ovi se, iskreno da vam kažem, nisu bunili, nisu bježali. Dapače, mirno su ih sačekali. Onda sam dobio potvrdu da su mi provalili iz potrebe. Iz potrebe! Trebao sam im ja odmah reći: A tko bi vama u Arabiji dao da jedete besplatno?" Nije se jednom dogodilo, nastavlja Antun, da je iza kuće našao vrećice iz dućana. Tamo, siguran je, marendaju pa nastavljaju putovati kroz šumu. Teško ćete ih prepoznati, upozorava nas, izgledaju kao planinari, kao mi, dobro se zamaskiraju.

Kako neslužbeno doznajemo u buzetskoj policijskoj postaji trenutno ima oko tridesetak migranata. Prema nekim informacijama, broj izbjeglica koji u zadnje vrijeme prolaze Buzeštinom povećan je. Bilo je i provala, uglavnom iz vikendica uzmu što im je potrebno za preživjeti. Kao što je i Antun rekao, hranu i deke. No, u Buzetu ih nećete opaziti. Buzećani na pitanje o susretima s migrantima odmahuju glavom, ali bez negativnih tonova.

- Prolaze ovim područjem na putu za Ćićariju, ali to se nije odrazilo na sigurnost Buzeta. To su ljudi koji nemaju loše namjere i nemaju nikakav kontakt s građanima. Ovdje dođu uglavnom organizirano. Dovezu ih i ostave na milost i nemilost policije, rekao nam je gradonačelnik Buzeta Siniša Žulić.

Kako nam govori Žulić, buzetska policija dobro odrađuje svoj posao. Iz Buzeta ih odvode na granicu s Bosnom. Migranti se ne odupiru. Stoga, građanima ne prijeti nikakva opasnost. Najviše migranata je, prisjeća se, bilo u prvom valu, prije dvije godine. Tada su bili puno vidljiviji i prisutniji. Ostao je dojam da ih je tada bilo puno više. (Chiara BILIĆ)

Povezane vijesti

• Je li derutan Muzil najrealnija opcija za smještaj migranata?
• Istrani za pomoć izbjeglicama, ali pod određenim uvjetima
• Mađarska: Stotine izbjeglica blokirano na kolodvoru Keleti