Funkcija specijalnog savjetnika svojevrstan je fenomen u političkom životu SFRJ, neka vrsta nadslužbe. Možda je to bio Titov eksperiment, budući da je inicijativa za takvo što bila upravo njegova. Bio je, kaže koautor Andrej Bader, svjestan toga da mu najbliži suradnici pružaju selektivne informacije te da mu vjerojatno i lažu
General Ivan Mišković (Snimio Danilo Memedović)
U prepunoj sportskoj dvorani medulinske osnovne škole danas je predstavljena knjiga "Titov specijalni savjetnik", treća u nizu autorskog tandema Ivana Miškovića i povjesničara Andreja Badera.
Radi se o knjizi koja obrađuje političko djelovanje general-pukovnika Ivana Miškovića, dugogodišnjeg načelnika Službe bezbjednosti i jedinog Titovog specijalnog savjetnika, u periodu od 1971. do 1984. godine. U ovom, trećem dijelu političke biografije rođenog Premanturca, danas 101-godišnjaka, koji se i kronološki nadovezuje na prethodne dvije knjige, prezentirana su sva originalna izvješća, drugi originalni dokumenti te dosad neobjavljeni podaci koje je na dnevnoj ili tjednoj bazi Mišković, u ulozi specijalnog savjetnika, referirao ni manje ni više nego predsjedniku SFRJ Josipu Brozu Titu.
Riječ je o dokumentima koji se ne nalaze u nijednom državnom arhivu niti jedne bivše republike Jugoslavije. Izvorni su to materijali u vlasništvu kod samog Miškovića, a radi se mahom o njegovim izvješćima svojem vrhovnom komandantu.
"Naravno, ljudi vrlo često zaboravljaju da Mišković nije odjednom postao Titov specijalni savjetnik. Od 1948. do 1963. bio je drugi čovjek Kontraobavještajne službe, a od 1963. do 1971. prvi čovjek te službe. Tek od 1971. do 1973. on postaje prvi i jedini Titov specijalni savjetnik za sigurnost", napominje Bader.
Čovjek je to koji je nevjerojatno dugo bio u samom vrhu moći Jugoslavije. Samim time, dnevna izvješća koja on predaje predsjedniku Titu vrlo su zanimljiva zbog čitavog niza podataka koji u njima pišu, a zlata su vrijedni povjesničarima i općenito historiografiji. Mišković je bio i ostao vrsni analitičar.
"Druga stvar, istodobno bolna i katarzična za ovodobnu Hrvatsku jest činjenica da se u trećoj knjizi progovara o slomu Hrvatskog proljeća i događanjima vezanima uz Savku Dabčević Kučar i Mika Tripala. Nadalje, još jedna važna tema krasi taj završni dio trilogije, a radi se o sukobu s Jovankom Broz. Za generala Miškovića je na koncu bio poguban taj titanski sudar između njega i Jovanke. Knjiga ukazuje i vrlo filigranski objašnjava što se dogodilo na polju tog opakog sukoba. Da je to bio samo sukob između dvije osobe, ne bi bilo ništa novo pod kapom nebeskom, no sama činjenica da Mišković nakon toga prestaje biti Titov specijalni savjetnik i odlazi u prisilnu mirovinu u velikoj je mjeri utjecala na buduća zbivanja u Jugoslaviji. Ubrzo nakon tog raskola i sama Jovanka počinje biti persona non grata, tako da se može reći da je sukob s Miškovićem istodobno bio politički smrtonosan i za nju", ističe Bader i najavljuje da u knjizi "Titov specijalni savjetnik" ima podosta podataka koji su vrlo intrigantni ljudima koje zanima taj dio povijesti.
Andrej Bader (Snimio Danilo Memedović)
"Knjiga ima 550 stranica, od čega je više od 120 posvećeno isključivo izvornim dokumentima iz, primjerice, vremena sloma Hrvatskog proljeća. Dakle, tu se ne radi samo o transkribiranju Miškovićeve memorije. Sjećanje kao sjećanje, odnosno (auto)biografski materijal je općenito podložan autocenzuri, pa smo se zato kudikamo bazirali na onodobnim dokumentima i materijalima", napominje Bader.
Riječ je o jednom ogromnom skupu materijala, dokumenata, dopisa u koje nitko do sada nije imao uvid, a koji je general Mišković u siječnju 1972. godine predao Titu. Radi se o analitičkoj dokumentaciji o, primjerice, uzrocima i nositeljima Hrvatskog proljeća, te koji su bili glavni tadašnji problemi vezani za taj pokret. Također, iznose se dokazi tadašnje retorike Srba o njihovoj ugroženosti, traženja autonomije za Srbe na području Like, Banije i Korduna te zveckanja oružjem kada Rade Bulat govori da mu je "žao što nije upotrijebio tenkovsku diviziju 1968.".
Izdavanjem knjige "Titov specijalni savjetnik" završen je, nakon 17 godina pripreme i rada, historiografski opus o društveno-političkom i vojnom djelovanju tog Istranina s najvišim činom u JNA - general pukovnik, ujedno i na najvišem položaju u SFRJ - onomu specijalnog savjetnika Josipa Broza Tita. Mišković je, potrebno je napomenuti, u to vrijeme ujedno bio i koordinatorom i rukovoditeljem svih sigurnosnih i obavještajnih službi u SFRJ, te poslanikom u Skupštini SFRJ, u kojoj je 1974. godine glasao za novi Ustav na kojemu počiva i današnja Republika Hrvatska.
General-pukovnik Marijan Mareković (Snimio Danilo Memedović)
Funkcija specijalnog savjetnika svojevrstan je fenomen u političkom životu SFRJ, neka vrsta nadslužbe. Možda je to bio Titov eksperiment, budući da je inicijativa za takvo što bila upravo njegova. Bio je, kaže Bader, svjestan toga da mu najbliži suradnici pružaju selektivne informacije te da mu vjerojatno i lažu.
"Treća knjiga završava s 1985. godinom. Kasnije je Mišković bio predsjednik civilne zaštite Jugoslavije, a također je imao, posredno, i vrlo aktivnu ulogu na početku Domovinskog rata tako što je po zadatku Tuđmana pokušao spriječiti sukob, razgovarajući vrlo iscrpno s generalom Kadijevićem. No, to nismo uvrstili u knjigu jer je već i ovako vrlo iscrpna. Za sada ne planiramo četvrtu. Jedan drugome smo dali jedan poduži godišnji odmor pa ćemo nakon toga vidjeti što dalje", zaključuje u šali Bader, dok je Mišković poručio da "još nije sve izvučeno iz njega".