Ivan Mišković-Brk i Andrej Bader
Knjiga je pripremana u mojoj glavi od 1974., a u praksi od 2004. godine. Moram priznati da sam se dugo lomio i kolebao da li da je napišem. Krenuli smo od mene, jer sam ja akter tih događaja, svjedok jednog vremena, onako kako sam ga ja vidio i doživio. Na tom putu je nastala ova knjiga koja treba odraziti moj život, ljudski i politički, u jednom periodu mog ne kratkog života, kazao je Ivan Mišković-Brk na predstavljanju
"Moja zadaća kao povjesničara bila je razotkriti određena zbivanja koja su u knjizi napisana kronološkim redom, od 1905. i otvaranja prve hrvatske knjižnice u Premanturi, do poznatog četvrtog plenuma 1966. i smjenjivanja i pada Aleksandra Rankovića. Zadržan je i specifičan jezik, način govora i terminologija koji su karakteristični za to razdoblje, a donosi i neke tajne koje nikad nisu smjele izaći na svjetlo dana, pa i stenograme s Titovim mislima koji nikad do sada nisu objavljeni. No, Mišković se ne libi biti samokritičan u svom sjećanju na prošle dane, što ovo djelo ipak čini posebnim i iskrenijim u odnosu na druge slične knjige, kazao je Andrej Bader, koautor knjige "General iz Premanture" Titovov specijalnog savjetnika, general-pukovnika Ivana Miškovića-Brka, na večerašnjem predstavljanju pred mnogobrojnom publikom na premanturskoj placi.
- Knjiga je pripremana u mojoj glavi od 1974., a u praksi od 2004. godine. Moram priznati da sam se dugo lomio i kolebao da li da je napišem. U tim svojim dilemama ipak sam odlučio da ju napišemo. Krenuli smo od mene, jer sam ja akter tih događaja, svjedok jednog vremena, onako kako sam ga ja vidio i doživio. Na tom putu je nastala ova knjiga koja treba odraziti moj život, ljudski i politički, u jednom periodu mog ne kratkog života. Tri su presudne činjenice koje su ostavile traga i utjecaja na mene i opredijelile me. Shvatio sam da je ono što sam naučio u svojoj obitelji ključ svega, i da tako treba živjeti, prema tim vrijednostima, a to su rad, poštenje i jedan ljudski odnos prema okolini, prema drugima. Tek sam kasnije shvatio da su moji roditelji zapravo bili ona crvena nit kojom sam vođen cijeli svoj život. Njima i posvećujem ovu knjigu, jer oni su bili zaista heroji, ne NOB-a, ali pravi heroji života, kojima se zaista divim, rekao je Ivan Mišković-Brk.
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU OD SRIJEDE