Među 511 nagrađenih najuspješnijih odgojno-obrazovnih radnika u hrvatskim osnovnim i srednjim školama je i Tamara Sapanjoš, koja u Gospodarskoj srednjoj školi Buje od 1992. godine, kada je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, predaje ekonomsku grupu predmeta. Nagrađena je za izniman doprinos struci, za održana brojna predavanja, radionice i edukacije, za rad na projektima s učenicima te dijeljenje primjera dobre prakse. Sapanjoš je svoje zadovoljstvo novim priznanjem rado podijelila s kolegama i učenicima, ali rado to čini i s čitateljima Glasa Istre.

- Kao dijete nikad nisam htjela biti učiteljica. Nekako sam zbog toga i odabrala Ekonomski fakultet u Rijeci, smjer međunarodna razmjena. Ipak, našla sam se u školi. Kako? Na kraju fakulteta razmišljala sam o poslu koji bih mogla obavljati zimi, a manje po ljeti, da mogu na kupanje. To je nudila škola! Krenula sam u akciju. Prijavila sam se na natječaj za radno mjesto nastavnice ekonomskih predmeta u Bujama i evo me ovdje do današnjeg dana, prisjeća se Sapanjoš.

500 bujskih prodavača

- Na početku je bilo jako teško, plaća je bila zaista, da ne kažem bezobrazno niska. Dok sam bila pripravnik, plaću bi potrošila na benzin i marendu. Da nije bilo roditelja koji su me dodatno financirali, morala bih odustati od posla... Ali, malo po malo, i evo me ovdje nakon 29 godina. Od dolaska u ovu školu predajem ekonomsko-trgovačku grupu predmeta, najvećim dijelim za zanimanje prodavač. Netko bi mislio da je dosadno, tolike godine uvijek predaješ isto, ali nije tako. Promjene su stalne i ne samo kozmetičke. Mijenjali su se modeli obrazovanja, klasični, eksperimentalni, jedinstveni, dvojni, dualni, kurikulumski… Mijenjali su se i načini poučavanja, od predavanja i diktiranja do prezentacija, demonstracija, simulacija i evo do posljednje online nastave. U 29 godina rada u obrazovanju upoznala sam i radila sa velikim brojem učenika, nastavnika, roditelja. Za to vrijeme preko 500 osoba s područja Bujštine i Buzeštine steklo je u našoj školi zvanje prodavača. Dugo je to razdoblje, sada mi u razrede dolaze djeca mojih nekadašnjih učenika. Učenici su većinom dobri, puno bolji nego u poratnim godinama. Imamo sve više učenika s teškoćama i njima pridajem posebnu pažnju. Nisam ni sanjala kakvih sve poremećaja ima i kako djeci može biti teško koračati kroz život. Za takvu djecu ulažem najviše truda, ne toliko da nauče gradivo, nego da se osjećaju dobro na nastavi, da su sretni, da se smiju, da dobiju što više samopouzdanja i da se vesele svojem uspjehu, prenosi Sapanjoš dojmove iz svoje nastavničke prakse.

Osim rada u Gospodarskoj školi, dugogodišnja je vanjska suradnica umaškog POU-a "Ante Babić", gdje obrazuje kandidate za prodavače i komercijaliste, sudjeluje u različitim projektima Učilišta i edukativnim radionicama. Prema potrebi, radi za Obrtničku komoru Istarske županije, Agenciju za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Članica je brojnih radnih skupina za izradu standarda zanimanja, standarda kvalifikacija i kurikuluma za unaprjeđenje sustava obrazovanja.

Među brojnim priznanjima rado ističe zahvalnicu koju je 2014. godine dobila od svoje Gospodarske škole, i to za izniman osobni doprinos u radu s učenicima i promociju strukovnog obrazovanja. Posljednje priznanje svakako godi, jer potvrđuje da su iza godina rada u školi ostali tragovi. Zaslužila ga je po mnogim kriterijima, posebno za inovativne metode koje primjenjuje, za objavljivanje digitalnih i besplatnih obrazovnih sadržaja, za ostvarene rezultate u unaprjeđenju rada škole, mentorstvo učenicima na natjecanjima, predavanja, za radionice i edukacije, za rad u učeničkoj zadruzi, na projektima…

Napredovanje i nagrađivanje

- U školi je sve do nedavno vladala uravnilovka, stariji znaju značenje te riječi. Uvođenjem sustava napredovanja i nagrađivanja nastavnik koji puno radi može znatno povećati svoja primanja i doprinijeti razvoju obrazovanja. Zadovoljna sam postignutim, učenici rado prihvaćaju novitete, posebno rado sudjeluju u raznim projektima. A bilo ih je puno. Na primjer, za Erasmus+ dobili smo 16.000 eura za provođenje praktične nastave u Njemačkoj. Tada je osam mojih učenika prodavača boravilo u Frankfurtu i radilo dva tjedna u tamošnjem supermarketu. Bilo je to prekrasno i nezaboravno iskustvo. Zatim, redovito sudjelujemo na božićnim sajmovima u Bujama i Umagu gdje prodajemo proizvode naše Učeničke zadruge Brig – sapune, kreme, ukrase za bor, predmete obrađene dekupaž tehnikom, čestitke i slično. Sudjelovala sam s učenicima i u e-twinning projektima 'Kutijica podrške - učenici za učenike' te 'Poduzetništvo za život - Entrepreneurship for life'. U projektu Kutijica podrške učenici su izrađivali male paketiće za svoje vršnjake srednjoškolce s područja Banovine pogođene potresom. U paketić su stavili neke sitnice, olovku, bilježnicu, labelo, dezodorans i slične stvarčice zajedno s pismom podrške nepoznatom učeniku koji će dobiti taj paketić. Za projekt 'Poduzetništvo za život' dobili smo Nacionalnu oznaku kvalitete projekta.   Ovdje bih još mogla spomenuti sudjelovanja učenika na natjecanjima i smotrama, terensku nastavu, posjete Saboru, stručne posjete gospodarskim tvrtkama, izrađivali smo edukativne video-spotove, a bilo je i niz drugih aktivnosti, prisjeća se Tamara brojnih sudjelovanja s učenicima u praktičnim aktivnostima izvan škole.

Autorica knjiga

Okušala se dosta uspješno i kao autorica knjiga, opet vezanih za školu i školstvo.

- Moj prvi autorski rad bio je Priručnik za polaganje majstorskog (trgovačkog) ispita koji je 2002. godine izdala Hrvatska obrtnička komora u suradnji s Pučkom otvorenim učilištem Zagreb. Gotovo desetljeće kasnije završila sam i objavila knjigu o japanskoj animaciji „Japanimation“ u kojoj sam 'prepričala' povijest japanske animacije u prvih sto godina te analizirala vezu između nje i prosperiteta japanske ekonomije. Slijedile su prezentacije knjige diljem Istre, jer smo jedino mi ovdje mogli pratiti japanske crtane filmove preko talijanskih televizijskih kanala. Željela sam napisati knjigu o njima jer je japanska animacija iz razdoblja šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća uvelike oblikovala i moju osobnost, karakter i pogled na svijet. Nakon toga objavila sam desetak udžbenika, priručnika, radnih bilježnica za prodavače, kod izdavačkih kuća zvučnijih imena…

Istina, kroz proteklo vrijeme pružale su mi se različite prilike za bolje plaćene poslove, ali mi je uvijek nakon razmišljanja prevagnulo ono u meni - ja sam profesorica, ona iz Buja, i to želim i ostati…. Shvatila sam da sam pogodila svoj životni poziv, da zbilja volim svoj posao i da ću u školi, ako bude sreće, raditi do mirovine, ističe Sapanjoš i zaključuje:

- Nedavno sam pročitala lijep citat, ne znam tko je autor, u kojem se kaže: "Inženjeri grade mostove, umjetnici stvaraju slike, znanstvenici izrađuju rakete, ali učitelji stvaraju sve njih". To je ono što nas drži u školi, u poslu koji nije cijenjen koliko bi trebao biti, ali svi mi u školi ga i dalje s ponosom obavljamo.

Povezane vijesti

• U prvom razredu 348 učenika više nego prije pet godina
• Popunjene sve škole osim talijanskih, Pula ostala bez krojača
• Oprez u prometu - počinje škola!