EKSKLUZIVNO ZA GLAS ISTRE
SVJEDOČANSTVO JEDNE OD PRVIH OSOBA KOJA JE U ISTRI ZARAŽENA KORONAVIRUSOM Vili Pilar: "Oporavljao sam se 34 dana, a da sam nešto stariji, završio bih na respiratoru"
Ovaj virus nitko ne smije olako shvaćati, i za mlade može biti opasan, a kamoli za starije, upozorava 42-godišnji Porečan Vili Pilar, koji je prije dva dana izašao iz pulske bolnice nakon što se 34 dana borio s koronavirusom. Srećom, on je izašao kao pobjednik. Pilar je sportski ribolovac, član hrvatske reprezentacije, bolest COVID-19 ga je dobro namučila. Kaže da to nije ništa slično gripi, neusporedivo je teža bolest.
Ovaj je Porečan bio tek šesti pacijent s COVID-om u Istri. Kaže da je u pulskoj bolnici zatekao pacijente koji su redom imali blage simptome, osim jedne osobe s lagano povišenom temperaturom.
- Prvu sam noć samo kašljao, a zatim se počelo pogoršavati. Ni u jednom trenutku nisam imao jako visoku tjelesnu temperaturu, maksimalno 38 stupnjeva kad mi je bilo najgore. Liječnici su stalno pratili moje stanje. Na plućima su čuli nešto, ali rendgenska slika je bila u redu. No, disanje mi je bilo kratko i stalno sam kašljao. Nisam mogao ništa ni jesti ni piti tih prvih nekoliko dana. Imunitet mi je jako oslabio. Već su mi prvi dan nudili kisik, odbio sam. Nije mi bilo svejedno, ali smatrao sam da mogu izdržati, da ne bi trebalo biti opasno po život. Sportaš sam, moraš biti i fizički i psihički jako dobro pripremljen. Istina je da sam u jednom trenutku malo klonuo, virus me dosta iscrpio i u nekim sam se trenucima pitao kada će već jednom stati. Da sam nešto stariji, vjerujem da bih završio na respiratoru.
Nije mi bilo svejedno. Morao sam biti smiren, lagano disati da me ne bi uhvatio kašalj. Jer kada bih počeo kašljati, ne bih mogao stati, išlo mi je na povraćanje od silnog kašljanja. Kad bi mi, pak, temperatura pala, onda bi počela nevjerojatno jaka glavobolja i strašna bol u očima. I tako stalno naizmjence pet dana. Smršavio sam jako puno. I nekoliko kilograma. Ništa nisam mogao jesti, kaže Pilar.
Prvi su mu se simptomi javili u Italiji početkom ožujka. Već 20 godina zimske i ljetne sezone odrađuje u Južnom Tirolu. Objekt u kojem radi morali su zatvoriti zbog epidemije, a Pilar se spremao uputiti kući, u Poreč, kada je osjetio prve smetnje u plućima i bolove u koljenima. Iduće jutro, na dan polaska, imao je lagano povišenu tjelesnu temperaturu, tek nešto višu od 37 stupnjeva, ali ubrzo se normalizirala.
- Možda bih u drugačijim okolnostima pomislio da se radi o nekakvoj lakšoj virozi, ali tada je u Italiji već sve bilo u opsadnom stanju. Stigla je uputa da se hoteli zatvore u roku od tri dana i da se svi zaposlenici i gosti moraju vratiti svojim kućama. Tako sam 11. ožujka već bio na putu za Poreč. Dovezao sam se do hrvatske granice, gdje sam tražio da me netko pregleda. Cijelo sam vrijeme imao suhi kašalj, ali bez povišene temperature. Želio sam biti siguran da neću nikoga zaraziti. Stavili su me sa strane, dali mi zaštitnu masku, a doktorica na granici me uputila na epidemiologa Damira Leku s kojim sam odmah kontaktirao. Po njegovoj sam uputi nazvao obitelj i rekao im da mi pripreme mjesto za boravak gdje mogu biti potpuno izoliran od njih. Kad sam stigao kući u Poreč, ponovno sam dobio laganu temperaturicu. Stalno je padala i dizala se. Epidemiolog mi je vrlo brzo rekao da bih trebao otići do Pule napraviti test. Drugi dan se ispostavilo da sam pozitivan i odmah sam došao u bolnicu u Pulu. Bio je to petak 13., priča nam Pilar.
Na pitanje je li se plašio za svoj život, odgovara da nikada nije pomišljao na najgore. Priznaje, međutim, da ga je virus jako iscrpio. Kaže da je kao dijete dva puta imao upalu pluća, ali da to nije bilo ni blizu ovog, kako ističe, groznog iskustva.
U pulskoj su mu bolnici snizili tjelesnu temperaturu, koja se nakon šestog dana normalizirala, nestali su i ostali simptomi.
- Ustanovili su mi laganu upalu pluća, ali brzo se to povuklo. Prestao sam i kašljati. Međutim, problem je što su mi testovi na koronavirus i dalje bili pozitivni, tako da sam morao ostati u bolnici sve dok dva testa za redom nisu bila negativna. Žele biti sigurni kada te puštaju iz bolnice da si potpuno zdrav. Iz sadašnje mi je perspektive drago da sam cijelu bolest preležao u bolnici, glavno mi je da nisam nikoga zarazio, kaže Pilar.
Oboljeli od koronavirusa su, ističe, u pulskoj bolnici hrabrili jedan drugoga. "Svi pacijenti koji su bili sa mnom na odjelu su bili sjajni. Družili smo se, jedni drugima davali kuraja. Netko bi došao s temperaturom, a neki gotovo bez simptoma."
Posebno pohvaljuje bolničko osoblje. "Liječnici i medicinske sestre su bili izuzetno ljubazni. Mislim da sam im ponekad bio naporan, bio sam frustriran time što nikako da to prođe. A oni su uvijek bili pozitivni, stalno su nam upućivali lijepe riječi. Svi su bili fenomenalni, od čistačica do liječnika, svaka im čast! I susjedi u Poreču, ali i ustanova Eleonora su puno pomogli, zahvalan sam im što su skrbili, donosili hranu mojoj obitelji u samoizolaciji."
Pilar je svjedočio svim dosadašnjim fazama epidemije u pulskoj bolnici. U početku je, kaže, bilo malo njih koji su oboljeli od COVID-a, zatim se odjel počeo puniti, a posljednjih dana nisu stizali novi zaraženi, već je ostao jako mali broj pacijenata. Iz te perspektive gledajući, on smatra da u Istri zdravstveni stručnjaci i Stožer napravili i još uvijek rade odličan posao.
Pitamo ga što je radio po cijele dane zatvoren u bolničkoj sobi. "Donirali su nam televizore i hranu… Svi smo bili zahvalni na tome. Puno ti znači kad vidiš da nisi zaboravljen, da netko misli na tebe. Ponekad smo znali zaigrati i karte da nam vrijeme brže prođe. Čim bi došao netko novi, svi smo ga hrabrili da će sve biti u redu."
Pilar mora još 14 dana biti u samoizolaciji iako više nije zarazan. Jako mu je oslabio imunitet pa valja biti oprezan. Točno zna gdje se zarazio - u pošti u talijanskom mjestu u kojem radi, a do koje je skočio samo nakratko nešto uplatiti. Jer nitko se od njegovih kolega s posla nije zarazio pa zbog toga opravdano sumnja da se to dogodilo upravo u pošti. Tri dana nakon toga počeli su lagani simptomi.
Što sada, jesu li mu otkrili liječnici koliko će biti imun na koronavirus? "Rekli su mi, koliko sam razumio, da sam ovime što sam prebolio COVID-19 stekao određeni imunitet na taj virus, ali još se uvijek ne zna koliko on traje."
Što će sada biti s njegovim poslom u Italiji? "Javili su mi vlasnici objekta u kojem radim da još ne znaju što će biti sa sezonom. Sad sam na talijanskom zavodu za zapošljavanje, to u Južnom Tirolu ide automatski. Italija je još u potpunoj izolaciji."
Kad će u ribolov? "Brojim dane. Jedva čekam. Računam da će sve biti u redu. More je za mene lijek. Već sam godinama u reprezentaciji. Trebali smo ove godine na svjetsko prvenstvo u Francusku, ali je sve otkazano", zaključuje Vili Pilar. Na kraju još jednom zahvaljuje svima koji su s njim proživljavali bolest, od liječnika do onih koji su mu pružali potporu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
