Umirovljena profesorica fizike i elektronike Ines Kušće iz Umaga jako je bolesna. Živi u katastrofalnim uvjetima u stanu koji se nalazi u samoj blizini centra grada. Stan kao sigurno mjesto za život za Ines je postao prava noćna mora i svakodnevni horor jer bi joj se plafon u svakom trenu mogao urušiti, a zima je kročila u grad

Nikad ne znamo kakvo nam iznenađenje život sprema. Čeka li nas iza prikrajka nevolja ili blagostanje, pogotovo u mirovini. Tako jedno loše iznenađenje, bolje reći zlo, snašlo je profesoricu fizike i elektronike Ines Kušće iz Umaga koja kao teška bolesnica, s više utvrđenih dijagnoza od: arterijske hipertenzije, reumatoidnog artritisa, hipertenzivnog i atsk. miokarditisa, hipotireoze, gastritisa, anksioznih smetnji, ortopedskih dijagnoza, adenokarcinoma... Živi u katastrofalnim uvjetima u stanu koji se nalazi u samoj blizini centra grada - jednog od najpoželjnijih gradova za život u Hrvatskoj! Stan kao sigurno mjesto za život za Ines je postao prava noćna mora i svakodnevni horor jer bi joj se plafon u svakom trenu mogao urušiti u kuhinji i ukazati pogled na nebo, a zima je kročila u grad.

Pokušali smo saznati kako je Ines dospjela u takve neuvjetne životne prilike i kako bismo joj mogli pomoći da svoj trenutno najveći životni problem pokuša riješiti.

Kante na krevetu

Ines je mnogima u gradu poznata po svom velikom ljetnom šeširu na glavi, a kada prolazi gradom gura Konzumova kolica s namirnicama do kuće jer je teško pokretna. Najčešće zna sjediti u slastičarnici na tržnici ili u kafiću kraj Konzuma i diskretno započinjati razgovor s gostima o uvriježenim dnevnim temama poput vremenske prognoze, politike ili novih poskupljenja. Vrlo ljubazna i uljuđena nakon kraćih razgovora otvorila nam je srce i zavapila tražeći otvoreno pomoć.

- Možete li mi nekako pomoći jer ne znam komu se obratiti pa bih pokušala preko medija. Prokišnjava mi godinama na sve strane u stanu, a i strop samo što se nije srušio. Pokrivam se na krevetu najlonima kada kiša jako pljušti pa moči po sobi sa stropa na sve strane. Ne mogu dovesti stan u red jer je prekriven plastičnim kantama između kojih se provlačim sa štakom po stanu, pričala nam je uznemireno Ines.

Zvučalo je nevjerojatno, ali tužno pa smo se najavili u posjet stanu. Zgrada na lijepoj poziciji u gradu, ali u derutnom stanju u blizini centra grada odavala je već na prvi pogled da bi ispovijest Ines mogla biti istinita. Kada je otvorila vrata dočekala nas je suznih očiju, u gumenim čizmama s otvorenim kišobranom. U stanu nas je zatekao prizor strave. Promočeni zidovi, dobro načeti strop sa procijepima iz kojeg je šištala kiša, kante zapunjene prljavom kišnicom i najloni razbacani na sve strane.

Šokirani i zatečeni našli smo se pred zidom s pitanjem kako Ines pomoći. Vadi nam odreske isplaćenih mirovina koja iznosi 800 kuna, korisnica je mjesečne socijalne pomoći Centra za socijalnu skrb Buje u visini od 800 kuna te korisnica novčane pomoći iz Grada Umaga u vidu subvencije troškova stanovanja za režijske troškove u visini od 320 kuna mjesečno. Sveukupno mjesečno raspolaže sa1.920 kuna. K tomu ima potpisan kupoprodajni ugovor za otkup stana od 2001. s MORH-om i još ga otplaćuje u mjesečnim obrocima od 297 kuna.

Ne ostane ništa

- Ne ostaje mi za osnovne životne namirnice i ostale potrepštine kad podmirim sve režijske troškove, a tu su još i lijekovi, pa kako da riješim krovište, suznih očiju priča Ines i nastavlja govoriti da je tražila ponude lokalnih građevinara za sanaciju krovišta, ali susjedi nisu pristali na taj zahvat, a ona je samo održavala svoj dio krovne površine i oluka od nakupljenih borovih iglica ranijih godina kada je nešto mogla i platiti.

- Susjedima ne curi i baš ih briga za mene, kazuje onu poznatu staru međususjedsku izreku.

Otkrivamo da su i susjedi u zgradi po istom principu otkupili stanove od MORH-a, ali na kraju zbog nesuglasja među stanarima nisu pristupili potpisivanju ugovora s nekim od pričuvnih upravitelja i sada je zub vremena učinio svoje te sve polako dolazi na naplatu.

- Krov nije saniran 65 godina od kada je izgrađena zgrada, kazuje Ines i dodaje da su ona i zgrada vršnjakinje. Međutim, Ines naglašava da obznanimo kako moli da se pomogne samo njoj i sanira parcijalno tek dio krova nad stanom jer ostalo nije toliko ugroženo i zatim potražiti pričuvnog upravitelja ili se obratiti gradskoj tvrtki Komunela koja će postaviti prinudnog upravitelja. No, dok se to ne riješi boji se ulaska u kišnu zimu ili temperatura ispod ništice kada bi se otežali strop mogao pod teretom leda srušiti u kuhinju. Boji se i kratkog spoja jer voda curi uz električne instalacije i stropnu lampu što bi vrlo lako moglo izazvati požar. Strop neće izdržati još dugo. Zvala je ona i majstore koji su joj potvrdili sve te sumnje, ali nema čime popravak platiti. Kada je krenula sama u akciju traženja pomoći u Gradu Umagu su joj rekli da nisu vlasnici stana i da bi, u skladu sa zakonom, u zgradi trebali dogovoriti pričuvnog upravitelja. Obratila se humanitarnoj udruzi Lions clubu Novigrad-Cittanova, ali oni su joj donirali nešto toplih prekrivača i tu je sve stalo. Bila je socijalna radnica na uviđaju, ali problem nije u njihovoj domeni poslovanja. Onda se obratila medijima moleći da se senzibilizira javnost i probudi solidarnost u zajednici te pomogne sanacija tog kriznog dijela krovišta samo iznad njezinog stana.

Kao beskućnik

Tragom njezinih navoda obratili smo se MORH-u iz kojega su nam potvrdili da postoji kupoprodajni ugovor među dvjema strankama, ali i neko zaostalo dugovanje, dajući našim novinama riječi podrške i hvale na pokretanju inicijative da se gospođi Kušće pomogne. Iz Centra za socijalnu skrb Buje od ravnateljice Sebije Calcina potvrđeno je da je Ines njihova korisnica socijalne pomoći, da je Lions club Novigrad-Cittanova prikupio i uručio joj materijalnu pomoć, a da oni kao Centar nisu nadležni za pružanje ili prikupljanje pomoći za sanaciju derutnih objekata svojih korisnika, no vidjet će mogu li joj osigurati neku dodatnu financijsku jednokratnu pomoć. Podržavaju i zahvaljuju unaprijed na svakoj inicijativi kojoj će se pomoći ugroženoj Ines.

Mjesec prosinac je mjesec darivanja kada su ljudi posebno senzibilizirani za dobročinstva kao odraz čovjekoljublja proizišlog iz najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića. Prosinac je vrijeme kada smo posebno bliski s onima u nevolji. Nadamo se da ćemo ovim prilogom i dokumentiranim fotografijama probuditi empatije u dobrim ljudima i sugrađanima koji će se solidarizirati s Ines te joj pomoći da ima doslovce, siguran krov nad glavom. Možda će neka udruga pokrenuti akciju prikupljanja pomoći recimo: jedan crijep da Ines Božić bude lijep, neki građevinar zavrnuti rukave i popraviti kritične dijelove krova, ličilac prefarbati kuhinju i sobu, a netko se odreći jedne dnevne kave i dati svoj prilog za božićnicu Ines. Koliko bi uzajamne sreće ispunilo dom profesorice Ines, kada bi konačno počela živjeti kao čovjek, a ne kao beskućnik pod kišobranom u vlastitom stanu.

Prva donacija na vidiku

Dok smo pisali šokantan prilog i promatrali potresne fotografije, vidio ih je jedan obrtnik iz Umaga koji je duboko dirnut ponudio pomoć u vidu 800 kanalica za krov. Nadamo se da je ovo tek prvi korak, a Glas Istre će biti uz Ines na svakom sljedećem koraku. (Sanja BOSNIĆ)