SEMIĆ: Vremena koja treba slaviti, a ne kojih se treba sramiti

Sudionici komemoracije u Semiću (D. ŠIŠOVIĆ)

Za samo osam dana ubijeno je 2.500 ljudi i bio je to, podsjetio je Severino Franković, "najkrvaviji i najtragičniji događaj u ukupnoj povijesnoj memoriji Istre" Tradicionalnom komemoracijom u selu Semić, antifašistički borci Labinštine i Buzeštine zajedno s domaćinima iz općine Lupoglav, obilježili su obljetnicu pogibije 19 partizana, pripadnika Druge partizanske brigade, koji su pokraj ovog sela poginuli u borbi s njemačkom vojskom tijekom Rommelove ofenzive. Na same događaje podsjetio je u prigodnoj besjedi predsjednik organizacije antifašističkih boraca Labinštine Severino Franković.

Pokopani na semićkom groblju

Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine u Istri se razbuktao narodni ustanak. U samo dva dana razoružani su vojni garnizoni i karabinjerske kasarne, a istarski su partizani čak spašavali talijanske kadete koje su nacisti vlakovima iz Istre odvozili u logore ili na istočni front. Nacistička komanda stoga šalje u Istru motorizirane jedinice sa zadatkom gušenja ustanka, pa dok se u Pazinu pripremaju i donose znamenite Pazinske odluke o pripojenju Istre matici zemlji, širom poluotoka partizanske jedinice nastoje zaustaviti ili usporiti prodor njemačke vojske. Mnogo je partizana tom prigodom poginulo u bitkama s Nijemcima, primjerice na Tićanu, zatim kod Labina blizu sela Tonci, no okupatorska vojska nadire s 50.000 pripadnika elitnih jedinica te, uz bombardiranja većih mjesta, paljenja sela i ubijanja nedužnih civila, sve više nadire prema jugu. Za samo osam dana ubijeno je 2.500 ljudi i bio je to, podsjetio je Severino Franković, "najkrvaviji i najtragičniji događaj u ukupnoj povijesnoj memoriji Istre".

Ostaci razbijenih partizanskih jedinica povlačili su se prema Gorskom kotaru, a jedna od njih bila je i skupina od 19 partizana s područja Buzeštine i Labinštine, koju su Nijemci poubijali kod sela Semić, a pokopani su na semićkom groblju.

Spomenici na pet lokacija

U spomen poginulim partizanima svake se godine u Semiću okupljaju antifašisti Buzeštine, Labinštine i Lupoglava ne samo kako bi im odali počast, već i kako bi održavali svijest o tim povijesnim događajima i o antifašističkom svjetonazoru današnjih generacija. Kako se izrazio buzetski gradonačelnik Siniša Žulić govoreći na ovoj komemoraciji: "Obilježavamo tužan događaj, ali sretan sam što se okupljamo i zajedno prisjećamo tih dana i događaja. Ovakvi skupovi moraju biti češći i jači, da pokažemo kako to nisu vremena kojih se treba sramiti, nego koje treba slaviti".

I predsjednik županijske organizacije antifašista Romano Božac u sličnom je duhu pokazao da se istarski antifašisti žestoko protive ukidanju Dana antifašističke borbe kao nacionalnog praznika. "Ti događaji i ovakvi skupovi kojima ih obilježavamo čine nas ponosnim, držimo se zajedno, a ovakve datume nećemo i ne smijemo zaboraviti", rekao je Božac, uputivši i zamjerke državi zbog pogrešnog odnosa prema Istri, ali i prema obrazovnom sustavu i mladima. Lupoglavski načelnik Franko Baxa je dodao kako ova općina "neće zaboraviti prisjećati se ljudi koji su dali živote da mi danas živimo u slobodi i da nama bude bolje", i izvijestio kako općinska uprava na pet lokacija održava spomenike iz vremena antifašističke borbe.

Druženje antifašista u Semiću nastavljeno je prigodnim programom u kome su nastupili mlada pjevačica Vita Perišić, dijalektalna pjesnikinja Marija Ribarić koja je nakon kazivanja svoje poezije i zapjevala s majkom Josipom Pinom Ribarić, harmonikaš Leon Buršić i popularni trio Kunfin.