ZRCALO VREMENA
SAMOSTAN BOSONOGIH SESTARA KARMELIĆANKI U JURŠIĆIMA (1965. - 1977.) Život u radu, molitvi i šutnji unutar visokog zida
U klauzurni samostan sestara karmelićanki u Juršićima ušle su majka priorica Marija Josipa od Milosrdne Ljubavi, sestre Ana od Božje Ljubavi, Pija od Bezgrešne Kraljice Mira, Marija Karmela od Krista Kralja, Marija Franciska Terezija od Djeteta Isusa, Marija od Isusa, Jacinta od Gospe Fatimske i Terezija Margarita od Presvetog Srca Isusova
"U crkvi je neopisiva gužva. Sav je narod jedno zbijeno tijelo, talasa se kao more. Ni govora da bi se sjedilo u klupama. Ljudi stoje na klupama i naslanjaju se jedni na druge. Od vremena na vrijeme čuje se prasak, to pucaju stare klupe; poslije mise ostale su u crkvi samo četiri čitave klupe". Tako je, među ostalim, izvijestio Glas koncila u siječnju 1965. godine, u fotoreportaži o ustanovljenju samostana bosonogih karmelićanki u Juršićima.
Senzacija u srcu Istre
Bila je nedjelja, 10. siječnja 1965. godine. Biskup porečki i pulski dr. Dragutin Nežić, nakon svečane mise, uveo je osam sestara u strogo zatvoreni samostan u kojem će živjeti u radu, molitvi i šutnji, s rešetkama na prozoru, ograđene visokim zidom; bit će u klauzuri, jednim od najstrožih redovničkih zajednica u svijetu. Na tom nesvakidašnjem događaju, senzaciji u Juršićima, srcu Istre, okupilo se veliko mnoštvo, prema nekima čak četiri tisuća duša. Sestre su, prije nego li su ušle u svoj novi dom, kleknule i poljubile istarsko tlo.
Samostan karmelićanki sv. Terezije od Maloga Isusa, otvoren je u preuređenom župnom dvoru, što ga je, zajedno s crkvom Sv. Franje Asiškog, podigao legendarni hajdučki pop, juršićki kapelan Josip Jožef Velikanje, uz potporu biskupa dr. Jurja Dobrile i cara Franje Josipa I. Redovnice su u Juršiće došle iz dotad jedinog ženskog Karmela u Hrvatskoj, iz Brezovice kraj Zagreba, što ga je 1939. godine osnovao zagrebački nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac. Glas koncila piše da su došle iz tvornica, radionica, ureda, iz prosvjete, sa sveučilišta i s pašnjaka.
Bile su to priorica, poglavarica, časna majka Marija Josipa od Milosrdne Ljubavi, rođena Laufer, Sarajka, 58 godina. U karmelski samostan u Brezovici, odakle je u Juršiće došla s ostalim sestrama, stupila je 1939. godine, s time da je od 1928. godine radila i molila u austrijskom samostanu Karmelu u Mayerlingu. Završila je učiteljsku školu. Sestra Ana od Majke Božje, rođena Anđela Andlar, 37 godina, u samostanu u Brezovici bila je 19 godina. Po zanimanju krojačica iz brojne seljačke obitelji iz Popovače. Sestra Pija od Bezgrešne Kraljice Mira, rodom iz Prnjavora, 37 godina, karmelićanka već trinaest godina. Bila je studentica kemije. Nakon smrti poglavarice sestre Marije Josipe, ona će postati poglavaricom 1973. godine, kada će je naslijediti sestra Marija Karmela od Krista Kralja.
Sestra Marija Karmela od Krista Kralja, rođena Blaženka Jukanović, rodom iz Glamoča, 24 godine, u brezovački samostan ušla 1944. godine. Radila je četiri godine u kombinatu gume i obuće u Borovo. Preminula je 2015. godine u Karmela sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj u 84. godini života i 62. godini redovničkih zavjeta.
Biskup darovao župni dvor
U samostan je ušla i sestra Marija Franciska Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, rođena Ana Cesar, tek je šest godina u samostanu. Rodom je iz Krašića, završila je učiteljsku školu u Karlovcu. Preminula je u Sarajevu 2012. godine u 82. godini života i 64. redovništva. Potom sestra Marija od Isusa, novakinja, tek je ušla u 21. godinu života. U Karmel je stupila završetkom 1963. godine. Rodom je iz Gornje Jelenske kod Popovače. Tri godine radila je u jednom zagrebačkom poduzeću. Sestra Jacinta od Gospe Fatimske, rođena Jaka Ivančić, 26 godina. U samostan je stupila 1958. godine. Preminula je u kolovozu 2015. godine.
Sestra Terezija Margarita od Presvetog Srca Isusova, 36 godina, rodom iz Velike Mlake kraj Zagreba. U Karmel je stupila nakon šestog razreda gimnazije.
Kako je došlo do osnutka karmelićanskog samostana u Juršićima? Mons. Marijan Bartolić (1928. - 2016.), dugogodišnji generalni vikar porečke i pulske biskupije, svećenik i pisac, o Karmelu u Istri piše: "Sestre karmelićanke iz Brezovice kraj Zagreba voljne su bile osnovati u Istri svoj samostan. Biskup Nežić je bio za to pa je dao fotografirati u Juršićima župnu kuću, okoliš i vrt te poslao slike sestrama u Zagreb. Dana 14. travnja 1964. došle su u Pazin brezovačka subpriorica majka Josipa i dvije druge sestre. Odvezene su u Juršiće gdje su detaljno izmjerile prostorije. Zatim su se odvezle u Vodnjan i Pulu. U Vodnjanu su bile kod crkve Majke Božje od Prolaza, koja je također prikladna za Karmel, samo bi se samostan morao graditi potpuno iznova. Majka Josipa je zaključila da su Juršići dobri za Karmel, ali u kući treba mnogo popravaka. Zaključno su se opredijelile za Juršiće premda su uvjeti bili skromni. Iz Zagreba je 15. srpnja 1964. krenuo za Juršiće kamion s prikolicom pun dasaka, greda, prozora i rešetaka koje je dao izraditi g. Krčmar uzevši mjere na objektu".
Biskup Nežić primio je od Svete Stolice 27. srpnja 1964. godine brzojav kojim se odobrava podizanje samostana karmelićanki u Juršićima, čije je kanonsko utemeljenje uslijedilo na blagdan Svete Obitelji, 10. siječnja 1965. godine.
Lakše izaći nego uči u samostan
Sestra Regina Terezija od Isusa (Karola Trbljanić, 1898.-1984.), prva priorica prvog Karmela u Hrvatskoj, u kojem je provela zadnjih 45 godina svojega života, izjavila je 1965. godine, kada su sestre iz Brezovice došle u Juršiće: "Mnogo djevojaka osjeti poticaj za stupanje u samostan, ali to još nije siguran znak zvanja. Može to biti posljedica nekog životnog razočarenja, uopće nesnalaženja u životu ili običan avanturizam. U Karmel se ne prima lako. Nakon dugog ispitivanja motiva, čekanja i provjeravanja još nije sigurno radi li se o pravom zvanju. Djevojka ulazi u samostan bez ikakvih obaveza. Većina ih već kroz pola godine uvidi da samostan nije mjesto za razočarane, za nesretne u ljubavi, ni mjesto za zadovoljavanje neuspješnih ambicija. Takve odlaze prosječno nakon pola godine. Nekim treba cijela godina da se uvjere kako nemaju karmelićansko zvanje. Zanimljivo je da sve koje su okušale život u Karmelu ostaju u dobrim odnosima sa samostanom, godinama ostaju u pismenim vezama, posjećuju i pomažu. Iz toga se vidi da su otišle bez gorčine, pune udivljenja za one koje su zaista bile pozvane. Pravo zvanje obično se pokaže u drugoj godini. Ali i nakon zavjeta, moguće je napustiti samostan. Odrješenje od zavjeta dobiva se iz Rima".
Nakon trinaest godina djelovanja Karmela u Jušićima, zbog skučena prostora narasle redovničke zajednice, trinaest karmelićanki odselile su 17. studenoga 1977. godine u Kloštar-Ivanić. Porečki i pulski biskup dr. Dragutin Nežić zapisao je u svom dnevniku da je njihovo napuštanje Istre za njega jedna od njegovih teških muka. Iz Kloštra-Ivanića neke su redovnice otišle stvarati novi Karmel u Šarengradu, nizvodno od Vukovara prema Iloku, pa nakon progonstva u Domovinskom ratu i konačno povratka, sada u samostanu u Đakovačkoj Bistrici kod Đakova. Danas u Hrvatskoj djeluju četiri zajednice sestara bosonogih karmelićanki: Brezovica, Kloštar-Ivanić, Marija Bistrica i Đakovačka Bistrica. Usto, hrvatske karmelićanke pomogle su osnivanje Karmela u Sarajevu, te u Albaniji, u mjestu Nënshat, u skadarskoj nadbiskupiji.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
