Marijan Jelenić na jutrošnjem oproštaju (snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
"Ja se u Vodnjanu nisam umorio, ako bih trebao biti još sto godina, meni bi bilo zanimljivo", kazao je na jučerašnjoj konferenciji za medije dugogodišnji vodnjanski župnik, 84-godišnji mons. Marijan Jelenić, koji nakon pet desetljeća službe odlazi u mirovinu.
- Ja nisam samo župnik u Vodnjanu, imam ljude iz cijelog svijeta koji tu dolaze. Uskoro dolazi 15. kolovoza, blagdan Velike Gospe. Zamolio sam biskupa da me oslobodi župe. Tada službeno obavještavam ljude da prestajem biti župnik u Vodnjanu. Ne svećenik, nego župnik, jer on ima mnogo posla. Puno sam toga odradio, objavio četrdeset knjiga, pa i zadnju, veliku monografiju koja ima šest kilograma, rekao je Jelenić.
Nakon što se zahvalio suradnicima i obitelji na pomoći u dugogodišnjoj službi, kao i medijima na kontinuiranom praćenju, dodao je da "tek sada kreće raditi".
- Pitaju me gdje ću sada biti. Ako me ljudi ne budu progonili, bit ću još neko vrijeme u Vodnjanu, a ako ne, imam mjesto u domu u Puli. Ali tamo postoji neki vojnički raspored, a ja sam još malo nemiran pa bi htio još nešto raditi. Otvaram agenciju za duhovnu terapiju, dat ću svoj broj telefona u eter. Kad god je netko u poteškoći, psihičkoj ili obiteljskoj, mene može zvati na telefon, dan i noć sam na raspolaganju. Ja sam spasio već 20 ljudi od samoubojstva. Tek ću sada početi raditi, kazao je Jelenić, kojeg će naslijediti vlč. Damir Štifanić, koji napušta službu župnog vikara u Rovinju.
- Uvijek ću biti na raspolaganju svojim znanjem mlađem župniku koji će preuzeti župu, kazao je Jelenić, koji je rodom iz Žminja, a u Vodnjan, u crkvu sv. Blaža, došao je 1972. godine kao pastoralni djelatnik, zajedno s tadašnjim župnikom vlč. Vinkom Perešom.
Jelenić se osvrnuo i na svoj doprinos očuvanju sakralne i kulturne baštine grada Vodnjana, a osobito brojnih relikvija, zbog čega mu se u ime Grada zahvalio vodnjanski gradonačelnik Edi Pastrovicchio.
Detaljno je izložio, uz prepričavanje brojnih anegdota, što je sve učinio za tamošnju župu, počevši od krpanja krova, uređenja okoliša crkve i odvodnje, ostakljivanja 150 četvornih metara armiranim staklom, izrađivanja vitraža, postavljanja novog gromobrana na zvonik, elektrificiranja crkve, brojnih krečenja kroz protekle godine. Posebno je ponosan na otvorenje Zbirke sakralne umjetnosti 1984. godine, a jedan od njegovih većih pothvata je spomenuta knjiga "Sanctuarium Adignani" objavljena 2018. godine. Upravo su u procesu izrade virtualne kripte, a najavio je i plan izgradnje crkvenog muzeja koji bi se prostirao na 1.000 kvadrata i izgradnja Kripte ispod župe na 400 četvornih metara, čija je vrijednost 30 milijuna kuna.
Jelenić je istaknuo da je Vodnjan jedinstveno svetište na svijetu - antropološko, ekumensko i katoličko - zbog čega je ovaj grad poznat u cijelom svijetu, no ipak ne u onoj mjeri u kolikoj bi on to htio.
Tijekom konferencije predstavljeno je odijelo pape Inocenta XII koje datira iz njegovog pontifikata između 1692. i 1700. godine. Odijelo je otkriveno 2017. u sarkofagu rimske mučenice sv. Kordule prilikom kanonske rekognicije i naučne obrade posljednjih pet sarkofaga koji 200 godina nisu otvarani. Uz odijelo pronađeni su i jedan par cipela te jedna rukavica, a upravo je u tijeku izrada druge mikroklimatske škrinje za spomenuto odijelo kako bi se ono sačuvalo.
- Očekivao sam blato, tu je vlaga, dakle nema zračenja, sve je bilo zgužvano ispod relikvije Svete Kordule i ne znamo kako je to dospjelo baš tamo. Svakako je sve zagonetno i još neistraženo do kraja. Iza oltara imamo pet škrinja koje se nikad nisu otvarale. Ali pošto je prošlo već 200 godina otkako su one došle u Vodnjan, zamolio sam biskupa Kutlešu da nam dozvoli da otvorimo te škrinje, jer se ne smije otvarati bez dozvole biskupa, kazao je Jelenić dok je demonstrirao izloženo odijelo. Pritom je napomenuo da je papa Inocent XII rođen kao Antonio Spignatelli, potomak napuljske kraljevske obitelji, te da je bio darežljiv čovjek. Poznato je i da se nesebično brinuo za siromahe, pa je tako čak i osnovao prihvatilište za beskućnike i siromašne.