S ORAŠARIMA JE STEKAO NACIONALNU SLAVU, A S ĆIĆUŠKAMA TEK KREĆE U OSVAJANJE SRCA: Keramičke Ćićuške dolaze s planine Ćićarije i dobri su duhovi šuma, polja i potoka

Mogao je mirne duše svoju radionicu za izradu keramike otvoriti u rodnoj Opatiji, ali ne, vratio se u napuštenu kuću pradjeda. U Brgudac. U selo u kojem crpi inspiraciju. Na pitanje koje su prednosti života i rada u bespućima istarskog krasa, daleko od urbanih košnica, Petar Banda odgovara: "Definitivno tišina! Urbani prostori su mi počeli stvarati preveliku distrakciju. Ali da se ne varamo, život na selu nije nimalo romantičan kako sam ga u startu zamišljao"

Samo bi se uvjetno, po teritorijalnoj odrednici, za njega moglo reći da je gorštak s krajnjeg sjevera istarskog poluotoka. Brdsko planinskog područja Ćićarije. Opatijac s brgudčkom adresom. No po vokaciji je fragilna, umjetnička duša. Petar Banda krajobrazni je arhitekt, umjetnik, keramičar, koji je u malom selu Brgudcu otvorio radionicu za izradu keramike i pokazao kako se voli djedovina, kako se u nju malim poduzetničkim inicijativama, korak po korak, ponovo vraća život.

Rad iz osjećaja i srca

Mogao je mirne duše svoj mini pogon otvoriti u rodnoj Opatiji, ali ne, vratio se u napuštenu kuću pradjeda. U Brgudac. U selo u kojem crpi inspiraciju za svoje suvenire od keramike, ali i orašare. Blještave, sjajne, koloritne, dojmljivih dimenzija. Savršene, bajkovite figure. Kao da su izašle iz dječjih slikovnica. Koje su krasile Advent u Zagrebu i stekle sad već nacionalnu slavu. Koje su dekorativna verzija drobilice za orahe, nalik na igračku vojnika, a u njemačkoj tradiciji simbol su sreće i tjeraju zle duhove.

Petar Banda je svoj LeBand, kao brand osnovao prije šest godina kada se prvi puta predstavio na ArtoMatu u Zagrebu, sa svojom suvenirskom linijom prilagođenom sajmu i vremenu Božića. Od tada sustavno radi na proučavanju, osmišljavanju i eksperimentiranju s keramikom. Sve što izađe iz njegove radionice, u potpunosti je izrađeno od prirodnih materijala. Voli eksperimentirati i kombinirati keramiku s drugim prirodnim materijalima, kao što su drvo ili staklo. Ne povodi se trendovima niti modom. Radi iz osjećaja i srca, ne robujući diktatima suvremenog društva. Inspiraciju pronalazi u kvaliteti dobrih ljudi i nezaobilaznoj, često zaboravljenoj prirodi.

Kako to da je opatijsku adresu odlučio zamijeniti onom s druge strane Učke i skrasiti se upravo u Brgudcu, na djedovini, pitanje je, kaže, koje mu često postavljaju.

- Pola svog života od rođenja, proveo sam u Opatiji, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Drugu polovicu života proveo sam u Zagrebu kojem sam otišao radi studija krajobrazne arhitekture, ali sam ostao punih 15 godina - što zbog posla, što zbog urbanog i živog grada koji mi je tada odgovarao, bez obzira što od malih nogu sanjam o životu na selu. Prvotna ideja bila mi je da sve pokrenem u Opatiji. Međutim, to je bilo izuzetno komplicirano i skupo jer Opatija kotira kao poprilično skup grad za život, a onda je tako i za sve ostalo. Jedina preostala mogućnost bila je kuća u Brgudcu na Ćićariji koja je pripadala pradidu, a koju je naslijedila moja mama. Nije da ne bih i prije došao tu, ali kuća je bila dugo prazna, trebalo je riješiti milijun problema i pitanja, ali sve sam u konačnici riješio i pripremio da mogu normalno funkcionirati, kaže Banda.

Puno ruševina i vlasnika

Uvjeren je da se malim poduzetničkim inicijativama, poput njegove, može pokrenuti revitalizacija Ćićarije, ali kaže da je jedan od najvećih problema cijele Općine Lanišće, neriješeno vlasništvo kuća. U Brgudcu primjerice ima puno ruševina i previše vlasnika po katastarskoj čestici pa se jako teško dogovoriti oko neke konkretne stvari, a sela onda propadaju.

- Zapravo jedini razvoj laniške općine vidim u kreativnoj industriji i seoskom turizmu, sportskim aktivnostima, eventualno stočarstvu, ali nikako ne poljoprivredi jer su sezone izuzetno nepredvidive i kratke. Također smatram jako bitnim smjenu generacija. Jako teško da će netko mlad i nadobudan nešto pokrenuti i napraviti pored lokalnih "šerifa" koji desetljećima samovoljno upravljaju selima i ne daju se "pokrstiti" i prihvatiti da je njihovo vrijeme prošlo. Da, doduše, ne trebaju odustati, ali da se trebaju naučiti suživotu s novim generacijama, a ne zabranjivati, kočiti ili "minirati" male pomake i projekte samo zato što se njima to ne sviđa, napominje Banda.

Na pitanje koje su prednosti života i rada u bespućima istarskog krasa daleko od urbanih košnica, odgovara - "Definitivno tišina!"

- Urbani prostori su mi počeli stvarati preveliku distrakciju. Teško mi je bilo funkcionirati s jako puno ljudi s kojima sam bio okružen i istodobno smišljati, stvarati i proizvoditi. Za stvaranje su mi potrebne tišina i mir, uz dobru glazbu. Ali da se ne varamo, život na selu nije nimalo romantičan kako sam ga u startu zamišljao. Naročito ne na Ćićariji. Prostorno smo najveća, ali i najsiromašnija općina u Istarskoj županiji. Istoj onoj županiji koja je broj jedan na razini razvijenosti kada je uspoređujemo s ostatkom Hrvatske. Osim nevjerojatne i predivne prirode, područje laniške općine nema nikakve sadržaje, bez obzira koliko se aktualna načelnica Roberta Medica trudila s malim događanjima i festivalom u Lanišću. Doduše, ona je za Općinu Lanišće napravila više nego itko u zadnjih petnaest godina, tako da neću biti pesimističan i imati ću vjere da su promjene moguće, reći će Banda s natruhama optimizma.

Osmijeh je najbolja nagrada

Moglo bi se reći da je s orašarima stekao nacionalnu slavu, za netom minuli zagrebački Advent izradio ih je ih dvadesetak, a pojašnjavajući kako je uopće došlo do te suradnje, Banda kaže da je prve orašare izradio za grad Opatiju, slijedeće godine vidjeli su ih organizatori Adventa u Dubrovniku, a u konačnici lani u Turističkoj zajednici Grada Zagreba. To mu je bio jedan od najdražih projekata bez obzira što uglavnom nije spavao i angažirao je još pet suradnika s kojima je radio u tri smjene kako bi ih dovršio na vrijeme.

Među zanimljivom keramikom brenda LeBand, s posebice nadahnutim kreativnim potpisom, ističu se i Ćićuške. Naziv im izvedenica dvije riječi - Ćićarija i Babuška. Dojmljive keramičke figurice dolaze s planine Ćićarije i dobri su duhovi šuma, polja i potoka. Ideja za Ćićuške kombinacija je ćićskih priča koje je slušao kao dijete i njegove mašte. Svaka Ćićuška ima svoje područje rada i zaštite, tako primjerice Ćićuška jednorog čuva vode Ćićkog krasa, Ćićuška sova čuva šume, Ćićuška bik čuva ovo malo preostalih stada.., a zapravo su sve najbolji prijatelji prozorskog bilja kojeg čuvaju i brinu se da raste uspješnije.

- LeBand HOME je brend koji keramiku promatra i stvara na specifičan i malo drugačiji način nego što je to kod drugih. Osobno jako volim skulpturu pa moji proizvodi uglavnom budu kao neka skulpturalna keramika, naročito vaze, instalacije ili lusteri koje izrađujem. Svaki komad koji izrađujem prođe mi nebrojeno puta kroz ruke; dodajem, mičem, pa opet dodajem, graviram, oslikavam, brišem sve dok ne budem u potpunosti zadovoljan. Jako puno vremena posvećujem detaljima i tome da predmet bude unikatan. U moru keramike koja se izrađuje u Hrvatskoj, ali i šire, nastojim imati neki moment po kojem će me ljudi prepoznavati i pamtiti, ali pravi sud o svemu uvijek prepuštam svojoj publici, povjerio nam je Banda.

Za proces izrade keramike kaže da je zahtjevan i jako dugotrajan. Za neke veće komade proizvodni proces traje i preko mjesec dana. Uglavnom je to proces od oko tri tjedna. Sve materijale nabavlja u Hrvatskoj, i jedan mali dio koji ne postoji na domaćem tržištu, naručuje iz Njemačke.

- Ideja i inspiracija oko koje se uvijek vrtim je za mene nepresušna priroda, one koje sam dio i one u kojoj obitavam isto kao i predivni i dobri ljudi kojih je malo, ali se njima okružujem. Nema ništa ljepše nego kad sa svojim radom izmamite osmjehe ljudima na licu, kaže Banda.