Ribarstvo trenutno, i to valja reći, opstaje zahvaljujući vladinim mjerama, koje su, da se razumijemo, pozitivne. Moramo priznati da je vladinih mjera bilo napretek. Nitko nije mogao predvidjeti ovo što se događalo u posljednje tri godine. Sada moramo inzistirati na tome da isplata sredstava bude što redovitija jer ribari bez toga ne mogu organizirati redovno poslovanje
Ilustracija / Robert Momić (snimio Milivoj MIJOŠEK)
Ukoliko se nešto ne promijeni, ribarstvo kakvo poznajemo na nekim će dijelovima naše obale doći svome kraju. Nimalo optimistično zvuče riječi Roberta Momića, predsjednika Ceha ribara Obrtničke komore Istarske županije, koje nam je izrekao kao najavu 25. Susreta ribara. Taj za ribare značajan događaj održat će se ovog vikenda u Bolu na Braču, a na njemu će sudjelovati i istarski ribari. Njih, kao uostalom i ostale hrvatske ribare, mori kako opstati u ovim vrlo turbulentnim vremenima. Poskupljenje goriva, klimatske promjene, neki zakonodavni okviri na kojima inzistira EU, samo su neki od problema o kojima će se raspravljati na Braču.
Jedna od istarskih specifičnosti je ribolov ramponima, alatom koji se koristi samo uz određene dijelove obale zapadne Istre. Postoje prijedlozi da se u budućim planovima upravljanja njegova upotreba značajno smanji, da se prepolovi pa i više od toga. Momić, međutim, skreće pažnju na činjenicu da se s talijanske strane Jadrana isti taj rampon koristi bez ikakvih problema. Recimo, Chioggia, poznata ribarska luka na istočnoj obali Italije, ima flotu, kaže Momić, koja se uglavnom sastoji od rampona i koča, a veća je od cjelokupne hrvatske ribarske flote. "Jasan je stav istarskih ribara da smanjivanje upotrebe rampona nije prihvatljivo. Poznato je da kad se jednom smanji upotreba nekog alata, teško da će se to poslije vratiti na staro", upozorava.
Na Braču će se, prema riječima Momića, sigurno raspravljati i o strategijama u pojedinim segmentima ribarstva. "Ribarstvo trenutno, i to valja reći, opstaje zahvaljujući vladinim mjerama, koje su, da se razumijemo, pozitivne. Moramo priznati da je vladinih mjera bilo napretek. Nitko nije mogao predvidjeti ovo što se događalo u posljednje tri godine. Sada moramo inzistirati na tome da isplata sredstava bude što redovitija jer ribari bez toga ne mogu organizirati redovno poslovanje. Ali s druge bi strane bilo konstruktivnije kad bi postojala jasna vizija razvoja svakog pojedinog segmenta u ribarstvu, bilo da govorimo o plivaričarstvu, kočarstvu ili malim alatima. Tu su i obalne mreže potegače, kojima se jedini izlov obavljao u Tarskoj vali. Ove se godine on neće dogoditi zbog direktiva EU-a. Također, na tržištu više nemamo girica, jer zakonska regulativa ne dozvoljava upotrebu specifičnih mreža za njihov izlov. Kočari se, pak, suočavaju s velikim troškom goriva", nabraja Momić.
Ima li uopće nade da će ribarstvo u Hrvatskoj opstati? "Obećana su sredstva iz EU-a koja bi po hitnom postupku trebala biti raspodijeljena ribarima. Treba reći da su ribari potrošili sve svoje rezerve i da im više nije isplativo ići more, bilo u Istri ili u Dalmaciji. Posebno onima koji se bave kočarstvom, a onda i plivaričarstvom pa i malim alatima. Na zapadu Istre postoji još jedan problem, a to je niska batimetrija, pa se već neko vrijeme ovdašnji ribari muče s pojavom velikog broja predatora, ali i s invazivnim vrstama te klimatskim promjenama", kaže Momić.
Uglavnom, pred nama je još jedan zanimljiv Susret ribara u organizaciji Hrvatske obrtničke komore. U ribarstvu tema ne fali, a i ovaj se događaj zbog pandemije nije održavao posljednje dvije godine. Podsjetimo da je prvi Susret prije 27 godina bio organiziran u Medulinu. No razgovori i rasprave o ribarstvu neće biti rezervirani samo za Brač. Uskoro se u Puli održavaju i Dani poljoprivrede, ribarstva i šumarstva, a koncem studenog u Poreču je termin za Crofish, međunarodni sajam ribarstva.