KUHANJE ZA ŽRTVE POTRESA

Pulski kuhari Sanel Berbić i Daniel Cetina: "Ljudi će biti gladni. Mi smo 1.000 obroka dnevno nosili ljudima na periferiju. Ima li Pleter quadove za to?"

| Autor: Ružica KORACA
Daniel Cetina i Sanel Berbić

Daniel Cetina i Sanel Berbić


Istarski kuhari koji sudjeluju ili su sudjelovali u kuhanju za žrtve potresa, Marko Lukež iz pulske Piantine, Sanel Berbić iz Stare konobe Fažana i Daniel Cetina, pričaju nam o svojim dojmovima s terena te što misle o dolasku Pletera. Ta državna tvrtka, podsjetimo, preuzet će posao kuhanja kojeg su privatnici do sada odrađivali besplatno, i to od prvog dana. Tek nakon puna dva tjedna "probudila" se država.

Sanel Berbić se prisjeća da su, došavši na pogođeno područje, osposobili kuhinju jedne potresom razrušene pizzerije. Tamo su počeli pripremati obroke koje su kasnije dijelili u šatoru.

"Država se nikako nije organizirala, to znamo mi koji smo bili na mjestu događaja. Oni se jednostavno nisu snašli. Situacija je sama po sebi bila tužna i potresna, ali mi smo u samo jednom obroku spremali nekoliko stotina porcija za stanovnike, a kasnije bi došli gladni volonteri", kaže Berbić.

Planirao je otići opet u Petrinju, ali kad je čuo vijest da Pleter preuzima priču koju je netko drugi započeo i posložio, okrenuo je auto i vratio se kući.

Marin Medak, predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja, u više je navrata isticao da država treba preuzeti cijelu akciju oko kuhanja, ali ovakav se pristup nikome ne sviđa. "Iskreno, ja vojsku nisam vidio. Vidio sam jako puno vrijednih ljudi, Crveni križ radi lavovski posao, policija je na svojim punktovima", govori nam Berbić.

Daniel Cetina također je zgrožen ponašanjem države.

"Ljudi će biti gladni. Ovdje se 70 posto njih ne može maknuti i doći po topli obrok. Mi smo za tisuću ljudi dnevno dostavljali obroke. To su stari ljudi koji žive na periferiji. Selo Švrakarica mi je ostalo urezano u sjećanje. Tamo živi jedna mlada obitelj s troje male djece. Ljudi žive doslovno na brdu i jedino terenskim vozilom možete doći do njih, dostaviti im hranu i potrepštine. Državnici su se došli jednom naslikavati, Crveni križ je bio jednom, a to je mlada obitelj koja sada živi u kamp kućici, njima hranu šaljemo svaki dan pomoću quadova", ističe Cetina. Sada je sa šest prijatelja u Glini gdje neumorno kuha svaki dan. Zbog vremenskih uvjeta volontera je sve manje, a dnevno podijele oko 1.500 obroka.

"Što se Pletera tiče, stvarno ništa konkretno ne razumijem. Kako oni planiraju preuzeti situaciju pod svoje? Imaju li oni quadove za dostavu hrane, imaju li svoje kuhinje jer mi naše nosimo sa sobom? Sa sigurnošću mogu reći da oni neće biti uspješni kao što smo mi jer smo ovo radili otvorenog i čistog srca te nikad nikog nismo ostavili gladnim", kazao nam je Cetina, osvrnuvši se na spekulacije da neće svi dobivati besplatne obroke.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter