Dana 28. listopada 1931., tadašnje su talijanske vlasti inaugurirale novu zgradu osnovne (petogodišnje) škole na ulazu u Medulin, prije točno 90 godina. Datum nije bio slučajan, budući da je svaku godišnjicu marša na Rim Mussolinijeva država imala običaj obilježiti inauguracijom i predstavljanja "javnih radova režima" (Opere del Regime)
Jao, prođe godišnjica, a ja obećao prije više godina napisati nešto o školi u kojoj radim već pet godina kao nastavnik povijesti. Planirao sam neki tekst za postavljanje tabele ispred objekta, ili neku mini-monografiju, ali se svašta u međuvremenu izdešavalo.
Dana 28. listopada 1931., tadašnje su talijanske vlasti inaugurirale novu zgradu osnovne (petogodišnje) škole na ulazu u Medulin, prije točno 90 godina. Datum nije bio slučajan, budući da je svaku godišnjicu marša na Rim Mussolinijeva država imala običaj obilježiti inauguracijom i predstavljanja "javnih radova režima" (Opere del Regime).
Posebna je to prigoda bila za Pulu i okolicu, budući da su tom prigodom naše krajeve pohodili prjestolonasljednički bračni par Italije, princ Umberto i njegova supruga, princeza Maria José. Toga dana u Puli su otvoreni nogometni stadion i Dom Balilla (kasnije Dom Braće Ribar). Posjetili su i Medulin, gdje je otvorena nova škola, koja je nazvana upravo po princezi Mariji (1906-2001), kćeri belgijskog kralja Alberta I – Scuola principessa Maria di Piemonte.
Škola je djelo pulskog općinskog inženjera Guida Brassa iz Gorice, arhitekta poznatog po crkvi sv. Antuna u Puli. Kako pišu tadašnji opisi, zgrada ima 4 učionice za ukupno 200 učenika u dvije smjene, jedna u prizemlju a ostale na prvome katu. Objekt sadrži sustav za zagrijavanje i kupatila s tuševima. Zgrada je sačinjena od podruma, prizemlja, prvoga kata i tavana. U podrumskom dijelu nalaze se kotlovi za grijanje, skladište goriva, jedna praonica i ostava.
Što se tiče načina gradnje, struktura je u kamenu, zidovi su u ciglama, grede dijelom u drvu, dijelom u armiranom betonu; podovi učionica i stana u borovom drvu, podovi hodnika, sanitarija, kupatila, terasa i atrija u cementu na venecijanski način. Svi zidovi učionica, atrija, stubišta, hodnika i svlačionice su oličeni do visine 1.50 m, dok su zidovi sanitarija i kupatilu ostavljeni u cementu. Prozorska okna i vanjska vrata omeđena su kamenom. Termosifon je osiguravao temperaturu od 16 °C. Iz kotla za centralno grijanje dolazila je topla vodu za četiri tuša. Uz školu se nalazio i stan za učitelja.
Škola je u razdoblju 1946. – 1947. korištena i za smještaj nove Gimnazije, koja je kasnije, do danas, smještena u zgradi tzv. Žute škole. Dakle, škola Medulin je preteča današnje Gimnazije Pula. Kroz čitavo jugoslavensko razdoblje, škola nosi naziv OŠ Medulin, a 1992. preimenovana je u OŠ "Dr. Mate Demarina", po poznatom pedagogu rodom iz Medulina.
Tijekom 1990-ih uz školu se gradi novo, modernije krilo, ali je useljenje u njega čekalo tek do ranih 2000-ih. Dugo godina škola je koristila tzv. balon-dvoranu i nije imala sportsko igralište. To se mijenja 2019. godine izgradnjom nove sportske dvorane, igrališta i novog, modernog krila s dva kata i modernim učionicama za rastuću učeničku populaciju.
Sve malo prije rečeno za inauguraciju škole u Medulinu vrijedi i za školu u Fažani. Stara zgrada je identična, djelo istog arhitekta, i inaugurirana je na isti dan. Škola u Fažani nosila je ime po mužu princeze Marije, prestolonasljedniku Kraljevine Italije, princu Umbertu od Pijemonta. Kasnija povijest te škole ide, doduše, u nešto drugačijem smjeru i okolnostima. Ovim putem pozdravljam sve bivše i sadašnje učenike ovih dviju škola, kao i zaposlenike, moje poštovane kolege.